Trese li se sada i stolica direktoru "Deutsche Bank"?

Ovom odlukom prije svega su zadovoljni mali dioničari bivšeg "Mannesmanna". Reihild Keitel, iz Udruženja zaštite ulagača: "Mislim da mnogi ulagači, mali dioničari sada vide potvrdu u svojoj sumnji kako se tada činilo nešto krivo i to sa tuđim novcem. Jer, na kraju, ne radi se o novcu koju su si ta gospoda strpala u džepove, nego o novcu poduzeća. A kome pripada poduzeće? Jasno, dioničarima."

Tadašnji generalni direktor "Mannesmanna", Klaus Esser ipak upozorava da dioničari ne bi trebali previše kukati: jer preuzimanjem od Vodafonea i oni su strpali u džepove lijepu svoticu:"Dioničari su sigurno ostvarili ogromnu dobit sa svojim dionicama. Osobito institucijski ulagači i njemački privatni dioničari su - hvala Bogu - podijelili milijarde među sobom."

Ali što je bilo sa "Mannesmannom", tko je tu sve zaradio a tko možda nešto izgubio - to je sve, da tako kažemo, lanjski snijeg. Ono što je najvažnije u ovoj presudi jest da je postavio pitanje, što članovi uprave i članovi nadzornih odbora smiju činiti - a što se nipošto ne može nazvati "razumno gospodarenje". A pogotovo zato, jer je u prvi plan opet gurnut tadašnji predsjednik nadzornog odbora Josef Ackermann. Jer - ponaša li se on isto tako i u svojoj vlastitoj banci, Deutsche Bank? Klaus Nieding, iz Njemačkog udruženja vlasnika vrijedonosnica: "Gospodin Ackermann se sve više pretvara u problem u za 'Deutsche Bank' i već se sad mora jasno reći: Savezni sud nije samo naložio ponavljanje postupka pred nižestepenim sudom u Düsseldorfu, nego je sasvim jasno rekao što misli o krivičnom djelu koje se tamo provodilo."

Sud u Düsseldorfu - naravno, druga komora suda od one koje je donijela oslobađajuću presudu - ovim će se slučajem pozabaviti najranije sredinom slijedeće godine. Ali što to znači; da se direktor jedne ugledne novčarske institucije poput "Deutsche Bank" vucara po sudovima? Josef Ackermann je odbacio mogućnost da podnese ostavku, a u njegovu obranu je stao i nadzorni odbor "Deutsche Bank" i iskazao mu "neograničeno povjerenje". Doduše, njen predsjednik Rolf Breuer je nešto kao "glasno razmišljao" o mogućem nasljedniku Ackermanna - ali za sada "Deutsche Bank" stoji iza svojeg direktora koji je, uzgred rečeno, prvi stranac u povijesti Deutsche Banke na njenom čelu, jer je Ackermann - Švicarac. Ali Deutsche Bank si zapravo ne može dopustiti još prašine oko njenog imena i ugleda, upozorava profesor ekonomije sa sveučilišta Erlangen, Wolgang Gerke: "Obnavljanje procesa dolazi u nezgodno vrijeme za Deutsche Bank jer je upravo ta banka napravila katastrofu u odnosu prema gotovo 300.000 ulagača njenog investicijskog fonda za nekretnine. A sada ta presuda da se postupak ponavlja: to znači da banka u Njemačkoj trpi od ogromne štete po njen ugled."