Trojni susret nije na štetu EU-a
19. veljače 2004Oglas
Vec je uobicajeno postalo da se svakih nekoliko tjedana sastaju savezni kancelar Gerhard Schröder i francuski predsjednik Jacques Chirac kako bi razgovarali o Europskoj uniji. Jucer je, medutim, došlo do jedne promjene. Dvojcu se pridružio britanski premijer Tony Blair. U nekim europskim glavnim gradovima to je odmah izazvalo strah od dominacije trojice velikih.
Trojica predsjednika država i vlada u Kancelarovom su uredu ostavljali dojam da nemaju što reci. Poput litanija su ponavljali da se naš svijet promijenio, da postajemo stariji, da mirovine više nisu sigurne i tako dalje. I onda su sastavili dokument koji ce poslati Europskom povjerenstvu i Irskoj kao predsjedatelju EU-a. To su poticaji, ideje i prijedlozi buduce gospodarske i socijalne politike u Europi. Ništa obvezujuce, ali o tomu se može razgovarati u vecem krugu, na sljedecem susretu predsjednika država i vlada EU-a.
Na kraju su novinari ipak dobili nešto relativno konkretno: želi se uspostava jednog superpovjerenika u Bruxellesu. Nekoga tko ce se ubuduce baviti iskljucivo gospodarskim pitanjima EU-a. Jer, industrijska politika je po Schroederovim rijecima dosad bila jako zapostavljena.
Ali, susret trojice u Berlinu ima vece znacenje od puke najave svemocnog povjerenika za gospodarstvo. Njemacka, Francuska i Velika Britanija shvatile su da se nešto mora dogoditi, ako Europa želi doista postati tako gospodarski jaka kako je prije cetiri godine dogovoreno u Lisabonu.
Ispravno je i dobro da Schröder, Chirac i Blair preuzmu vodstvo. I nije tocno da oni to cine na štetu Europe. Jer, bez vodstva se EU krece samo sporo ili nikako. A da je na mamutskim summitima cesto dogovor nemoguc pokazali su propali pregovori o europskom ustavu. Europski motor treba novi zamah. Schröder, Chirac i Blair su u tom smislu dali važan signal.
Sad je, medutim, potreban oprez, skromnost i što je moguce veca otvorenost i transparentnost. Samo tako trojica velikih mogu ukloniti strah manjih zemalja od dominacije nekog "direktorija". To se odnosi prije svega na francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca koji je vec cešce lupio šakom o stol kao da želi smiriti svoju neposlušnu djecu - i postigao upravo suprotno.
Trojica predsjednika država i vlada u Kancelarovom su uredu ostavljali dojam da nemaju što reci. Poput litanija su ponavljali da se naš svijet promijenio, da postajemo stariji, da mirovine više nisu sigurne i tako dalje. I onda su sastavili dokument koji ce poslati Europskom povjerenstvu i Irskoj kao predsjedatelju EU-a. To su poticaji, ideje i prijedlozi buduce gospodarske i socijalne politike u Europi. Ništa obvezujuce, ali o tomu se može razgovarati u vecem krugu, na sljedecem susretu predsjednika država i vlada EU-a.
Na kraju su novinari ipak dobili nešto relativno konkretno: želi se uspostava jednog superpovjerenika u Bruxellesu. Nekoga tko ce se ubuduce baviti iskljucivo gospodarskim pitanjima EU-a. Jer, industrijska politika je po Schroederovim rijecima dosad bila jako zapostavljena.
Ali, susret trojice u Berlinu ima vece znacenje od puke najave svemocnog povjerenika za gospodarstvo. Njemacka, Francuska i Velika Britanija shvatile su da se nešto mora dogoditi, ako Europa želi doista postati tako gospodarski jaka kako je prije cetiri godine dogovoreno u Lisabonu.
Ispravno je i dobro da Schröder, Chirac i Blair preuzmu vodstvo. I nije tocno da oni to cine na štetu Europe. Jer, bez vodstva se EU krece samo sporo ili nikako. A da je na mamutskim summitima cesto dogovor nemoguc pokazali su propali pregovori o europskom ustavu. Europski motor treba novi zamah. Schröder, Chirac i Blair su u tom smislu dali važan signal.
Sad je, medutim, potreban oprez, skromnost i što je moguce veca otvorenost i transparentnost. Samo tako trojica velikih mogu ukloniti strah manjih zemalja od dominacije nekog "direktorija". To se odnosi prije svega na francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca koji je vec cešce lupio šakom o stol kao da želi smiriti svoju neposlušnu djecu - i postigao upravo suprotno.
Oglas