Trumpova doktrina: SAD svjetski policajac?

Američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson nije na susretu skupine G7 u Lucci ostavio nikakve sumnje u to da Rusija mora promijeniti svoju politiku prema Siriji i prekinuti veze s Iranom i milicijom Hezbolah. To je jasna objava borbe upućena Moskvi, kakvu se nije moglo očekivati ni prije nekoliko dana. Tillerson je dramatično promijenio držanje Trumpove vlade prema Rusiji nakon napada bojnim otrovom u Siriji. Čini se da se sad ide prema oštrijoj konfrontaciji, a ne prema približavanju. Pritom Tillerson zna da takvu promjenu politike podupiru najvažniji zapadni saveznici. Italija, Velika Britanija, Francuska, Japan, Kanada i Njemačka nisu imale drugog izbora nego odobriti američki raketni napad i podržati novo američko držanje glede rata u Siriji. Načelno se slažu da se Rusija mora izvući iz slijepe ulice pod imenom Asad. Ali, postoje razlike u pojedinostima. Tako se ministri vanjskih poslova skupine G7 nisu mogli složiti oko prijetnje Rusiji novim sankcijama.

Koliko dugo će trajati jasno američko držanje? To je pitanje koje je lebdjelo nad susretom u Toskani. Na kraju krajeva, upravo je ministar Tillerson proteklih tjedana više puta mijenjao svoja stajališta prema Siriji. Predsjednik Trump je u predizbornoj kampanji odbacivao intervenciju SAD-a. Sad ipak poseže za njima. Njegov ministar vanjskih poslova je u Italiji čak dao vrlo dalekosežno obećanje. Rekao je da će SAD intervenirati svugdje i na odgovornost pozvati svakoga tko počini zločin nad nedužnima. Svjetska sila kao svjetski policajac. U slučaju nužde i bez mandata UN-a.

Povratak intervencijama

Trump se time vratio do Georgea W. Busha koji se htio boriti protiv "osovine zla" i vodio rat u Iraku, koji je Trump kritizirao kao veliku grešku. Donald Trump i Rex Tillerson su očito spremni sukobiti se ne samo s Rusijom, nego istovremeno i sa Sjevernom Korejom i njezinom silom zaštitnicom Kinom. Prijetnje "jednostranim mjerama" može se pozdraviti kao djelotvorno, odlučno djelovanje. Ali ih se može shvatiti i kao opasnu igru s obaračem.

Zapadni ministri vanjskih poslova očito nisu još složni u ocjeni Trumpove doktrine koja se upravo formira.

S praktičnom potporom zapadnih prijatelja, dakle s trupama ili novcem, Rex Tillerson ne može računati u svojoj novoj politici prema Siriji. Sve će zacijelo ostati na riječima. Nitko od ostale šestorice na susretu G7 ne želi biti uvučen u krvavi sukob kao što je onaj u Siriji. Otvara li nova konfrontacija s Rusijom šansu za politički mirovni proces u toj zemlji, o čemu sanja njemački ministar vanjskih poslova Gabriel, to je upitno. Hoće li Putin doista popustiti i dopustiti pad Asada? Ne tako brzo, možda u bližoj budućnosti, kad mu Asad više ne bude koristio. I Rusi će najprije pričekati da vide hoće li se američka vanjska politika stabilizirati ili će sljedećeg tjedna uslijediti novi zaokret.

Još nema strategije

Na pitanje zašto je predsjednik Donald Trump svoje stajalište "America first" promijenio u "America everywhere" (Amerika posvuda) još nema jasnog odgovora. Neki promatrači u Washingtonu smatraju da iza toga stoji njegova kćer Ivanka. Misle da je Trumpova šaptačica bez plaće, ali s velikim utjecajem, očito apelirala na očevu savjest da iskoristi jedinstvenost Amerike. Drugi konstruiraju unutarnjopolitički manevar za skretanje pozornosti, jer predsjednik želi pokazati da Rusija nije utjecala na njegov izbor i da su kontakti njegovog izbornog stožera s Moskvom bili potpuno bezazleni.

I kako sad dalje? Trumpov glasnogovornik u Bijeloj kući nije isključio nove zračne napade ako Asadov režim nastavi koristiti improvizirane eksplozivne naprave od metalnih spremnika napunjenih metalnim krhotinama. Hoće li se SAD stvarno intenzivno uključiti u rat u Siriji? Što će Trump na kraju zahtijevati od svojih saveznika u Europi i NATO-u? Kako će se SAD ponašati u osjetljivom konfliktu sa Sjevernom Korejom, ako ludi vlastodržac u Pjoengjangu naredi sljedeći atomski test, kako se očekuje? Američka vanjska politika nameće brojna taktična pitanja, ali stvarna strategija još nije jasna.