Tuđmanova smrt

„Hrvatska neovisnost je Tuđmanova najveća povijesna zasluga i u Hrvatskoj mu zbog toga gotovo nitko neće uskratiti poštovanje“, napisao je Matthias Rüb za list „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ od 5. siječnja 2000. „Priznanje Hrvatske od strane Zapada bio je njegov najveći diplomatski uspjeh, a ponovno osvajanje zapadne Slavonije i Krajine, svakako njegovi najveći vojni uspjesi...No, sve do danas nad pobjedama Domovinskog rata lebde tamne sjene....Više od 200.000 Srba napustilo je svoje domove, pobjegli su, izgnani i izgubili su sve što su imali. Do sada ih se vratio tek mali broj jer im hrvatska birokracija uvijek iznova postavlja nove prepreke“, navodi ovaj autor za njemački list. Osim toga, kako piše ovaj autor, „Tuđman i njegova obitelj su se sve očiglednije prema državi odnosili kao prema svojem privatnom vlasništvu....Time se sve brže počela topiti podrška naroda prema njegovoj osobi, politici i njegovoj stranci“. Nakon smrti Franje Tuđmana, piše Matthias Rüb, nitko neće moći ispuniti rupu koju je on ostavio. „I dobro je da je tako. Hrvatska naime ne treba 'poglavara', kako se sam Tuđman volio nazivati, već novog predsjednika“, završava za Frankfurtert Allgemeine Zeitung Matthias Rüb.

„Nije bio diktator ali niti demokrat“

„Vlada je odredila tri dana državne žalosti...Hrvatska se oprašta od svog „Oca nacije“, stoji u tekstu Stephana Israela, objavljenom u „Frankfurter Rundschauu“, 13.siječnja 1999. godine. „Tijekom svog života, Tuđman se ponašao kao i njegov tajni uzor, Tito. Od njega nije samo preuzeo vilu u Zagrebu i otočje Brijuni već i sklonost kultu ličnosti“, piše Israel i dodaje kako se usprkos svemu „Hrvati od Tuđmana opraštaju mirno, za razliku od agonije i šoka koja je uslijedila u zemlji nakon Titove smrti“. On piše kako je Tuđman bio više poštivan nego voljen, te da ga nije krasila karizma. „Tuđman nije bio diktator ali nije bio ni demokrat. Kao „Otac nacije“ on je Hrvatsku oslobodio od Beograda i ostvario tisućljetni hrvatski san o neovisnosti. No, na putu zemlje prema Europi, autoritarni Tuđman bio je prepreka. Ova mala zemlja je posljednjih godina sve češće zajedno sa Srbijom bila na udaru međunarodne kritike“, ocijenio je za njemački list Stephan Israel.

U izdanju od 13.siječnja 1999. godine, njemački Süddeutsche Zeitung (SZ) također se bavi Tuđmanovom smrću i njegovom ulogom ne samo u Hrvatskoj nego na cijelom Balkanu. „Borac za etnička razdvajanja“, bio je naslov nekolicine tekstova objavljenih toga dana na ovu temu. Bernhard Küppers navodi kako je Tuđmanova politika prema Bosni bila jedna od najvećih prepreka brze hrvatske integracije u Zapadnu Europu. Njegov kolega, Peter Münch se u svom članku osvrće na zahlađenje odnosa između Hrvatske i Njemačke. „Bilateralni odnosi su određeni EU-ovim regionalnim konceptom za jugoistočnu Europu, što znači da više nema posebnih pravila (za Hrvatsku) kao ni posebnih odnosa...Hrvatska na europskoj razini trenutko jako loše stoji a na vidiku nije ni članstvo u EU“, piše ovaj autor. No, on isto tako navodi kako njemačka vlada u međuvremenu njeguje prisne kontakte s hrvatskom oporbom i vjeruje u njezinu pobjedu na slijedećim izborima u siječnju. „A nada da odnosi Hrvatske i Njemačke u vremenu nakon Tuđmana mogu postati samo bolji, je kako kažu obje strane, sigurno opravdana“, završava Münch.

Na direktnom putu u Europu

5. siječnja 2000. godine u Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavljen je članak koji komentira rezultate parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. „Rezultat izbora u Hrvatskoj, pobjeda oporbe nad vladajućom strankom, nikoga nije iznenadila. No, iznenadio je opseg poraza Tuđmanove stranke HDZ. Drugim riječima, oporba je trijumfirala a HDZ katastrofalno izgubio. Pored toga, sve se to zbilo u jednoj mirnoj atmosferi, u okvirima svih pravila demokracije, bez ikakvih spomena vrijednih izgreda“, stoji u tekstu. Autor nadalje navodi kako je „Ocu nacije i neovisnosti“ ipak ukazana milost od strane sudbine jer nije doživio ovakav poraz: „On nije morao doživjeti taj dan; dan kada je demokracija pobjedila autokraciju“. FAZ navodi najosnovnije korake koje će nova Hrvatska vlada morati poduzeti. „Zemlja se mora pojačano otvoriti stranim ulagačima, novim gospodarskim procesima kao i tržištu uopće. Osim toga, mora se promijeniti i Ustav koji je do sada bio napravljen po Tuđmanovoj mjeri....Sada u Hrvatskoj počinje razdoblje parlamentarne demokracije. Nakon što su prošli put rata i „čisto“ nacionalne države, Hrvati se sada nalaze na putu civilnog građanskog društva – i s ovog više neće skrenuti. A on vodi direktno u Europu“, završava svoju procijenu autor njemačkog dnevnika FAZ.