Tuga u zemlji smiješka

 

Usred prometne špice, skupina studenata pada na koljena pred portretom preminulog kralja Bhumibola i započinje molitvu. Čuju se tihi jecaji. Nešto dalje pred kraljevskom palačom slične scene samo se ovdje radi o desecima tisuća koji uplakanih očiju stoje u redu kako bi odali počast preminulom kralju. Tuga za Bhumibolom paralizirala je zemlju. Svatko tko ne nosi crnu odjeću upada u oči i biva sumnjičavo odmjeren.

Sjevernokorejska atmosfera

No kako je moguće da u jednoj (relativnoj) demokraciji u 21. stoljeću narodne mase padaju u histeriju zbog smrti jednog 88-godišnjaka koji se već godinama nije pojavljivao u javnosti niti je na bilo kakav način utjecao na život u zemlji. „On je bio u stanju ljudima pogledati u oči i odmah shvatiti kakvi ih problemi muče", kaže mrtav-hladan Somtow Suchartikul. Unatoč tomu što je dobro poznato da su se kralju obični smrtnici smjeli približiti jedino puzeći. No to ovog kompozitora, koji je odrastao u inozemstvu, ne smeta. Profesor filozofije Soraj Hongladarom nudi logičnije objašnjenje. „Bez kralja, kao osobe koja je u sebi sadržavala mnoge budističke vrline, mnogi se ljudi osjećaju izgubljenima", kaže profesor filozofije.

Kralj naroda

Odjednom se svi prisjećaju smrti princeze Diane kada su se obični, „mali" građani osjećali kao da su izgubili nekoga svojeg. Svoju „princezu iz naroda". Sličan proces identifikacije se događa i sada u Tajlandu. "Moje mjesto je među mojim narodom”, pod tim sloganom je Bhumibol u svojih 70 godina na tajlandskom tronu zaista učinio mnogo u otvaranju i modernizaciji ove južnoazijske zemlje koja i danas svojim standardom i demokratskom tradicijom (usprkos činjenici da je trenutno na vlasti vojna hunta) odskače od susjedstva. No ne treba smetnuti s uma činjenicu da Tajlanđani od svog rođenja žive okruženi kultom pokojnog kralja. Na televiziji su emisije o kraljevim projektima svakodnevno na programu. Ni post-TV-generacija ne može izbjeći kraljevski kult. Bhumibolove slike vise po čitavom gradu. Na postaji nadzemne željeznice putnici se mogu informirati o njegovim projektima navodnjavanja ili krčenja prašume. U kinima se prije svake projekcije pušta kraljevska himna.

Neizvjesna budućnost

Kraljeva smrt je mnogim salonima za tetoviranje, u kojima obično boravi drugačija publika s naklonošću prema drugačijim motivima, donijela nenadano mnogo posla. Osim samog kraljevskog lika, mnogi Tajlanđani si priželjkuju tetovažu broja 9. Bhumibol je bio deveti kralj Chakri dinastije. Banke dijele milijune crnih majica siromašnima koji si ne mogu priuštiti žalbenu odjeću. Dežurni telefoni savjetuju one koji ne znaju kako psihički izaći na kraj s tugom. Bizarne ali simpatične priče o žalovanju jednog miroljubivog naroda za svojim kraljem. No postoji i druga strana medalje. Priče o nesretnicima koje bijesna masa izvlači iz kuća ili automobila i tjera ih da kleknu pred kraljevim portretom su sve brojnije. Ovih dana se ne preporuča ni postavljanje veselih ili šarenih fotografija na facebook-profil. Sve se to doživljava kao „uvreda visočanstva", kazneno djelo zbog kojeg se i za kraljeva života moglo završiti u zatvoru. Što su na svojoj koži iskusili i poneki alkoholizirani zapadni turisti.

Nakon kraljeve smrti atmosfera je postala još napetija. Nitko, ni intelektualci, se ne usudi prozboriti koju lošu riječ o pokojnom kralju. Situacija je napeta između ostalog, kako je to rekao jedan profesor komunikologije u mirovini, i zbog toga jer Tajlanđani ne znaju što im donosi sutra. Jer s kraljem je otišla i osoba koja je jedina bila u stanju pomiriti, posljednjih godina često suprotstavljene, polove u zemlji.