Turska borba protiv pobačaja

"Erdogane, makni ruke s mog tijela" - piše na jednom od transparenata na prosvjedima kojima se Turkinje protive planovima turskog premijera Recepa Tayipa Erdogana. Prosvjedi u Istanbulu početkom lipnja su bili najveći prosvjedi ikad uopće održani za zaštitu prava žena u Turskoj.

Šef ureda za vjerska pitanja Mehmet Görmez je sve prosvjede tek ukratko ocijenio "neprihvatljivima". Baš kao i predsjednik vlade, i ovaj vjerski predstavnik te načelno svjetovne države je abortus bez medicinski opravdanih razloga nazvao "ubojstvom". Odluka za pobačajem se odnosi na nerođeni život i zato to nije samo stvar žene. Ova izjava Görmeza je izazvala golemu polemiku u javnosti i još više podijelila Tursku.

Spolno nasilje iza zatvorenih vrata

U međuvremenu se gotovo 150 ženskih organizacija ujedinilo u naporima protiv novih propisa o pobačaju i osnovalo inicijativu "Kürtaj Yasaklanamaz" (Abortus se ne može zabraniti). Na svojoj internetskoj stranici sakupljaju potpise za oslobađanje žena koje su tijekom prosvjeda i uhićene. U samo nekoliko dana je prikupljeno više od 30.000 potpisa, a taj broj raste i dalje. Osim toga, ova udruga želi o ovom sporu o pobačaju izvijestiti i međunarodnu zajednicu.

Nezavisna informativna mreža bianet.org poziva žene i muškarce da sudjeluju i u foto akciji. Šefica inicijative Cicek Tahaoglu je pozvala Turkinje i Turke da na svoje tijelo ispišu poruku 'Moje tijelo, moja odluka' ili 'Tijelo moje žene je njena odluka' i fotografiju pošalju toj platformi. Time se nada čitavu inicijativu izvući iz anonimnosti i "dati joj lice".

Cicek Tahaoglu namjerno želi provocirati fotografijama ženskog tijela jer konzervativna Turska takve prizore ne želi niti vidjeti u javnosti. To je put, smatra organizatorica, da se u pitanje dovedu i tradicionalna podjela zadataka po spolovima i ograničenja koja se nameću ženama za njihovu slobodnu odluku. "U zemlji kao što je Turska, u kojoj su spolno nasilje, silovanja i ubojstva žena svakodnevica, pooštravanje Zakona o abortusu samo još više može tim pojavama dati opravdanje."

Turski povratak u srednji vijek

Žene Turske je osobito razjarila izjava osobe koja bi se barem načelno trebala brinuti za njihovo zdravlje - ministra zdravstva, Redžepa Akdaga. On se izričito izjasnio protiv pobačaja - čak i onda kad je žena ostala u drugom stanju zato jer je bila silovana. Umjesto abortusa, novinarima je izjavio kako će se "ako je potrebno, država brinuti o toj djeci."

U međuvremenu su sve glasniji i muškarci: Inicijativa "Rahatsiz Erkekler" (Nezadovoljni muškarci) je preko svog bloga pozvala sve muškarce na prosvjede u Istanbulu. Potiče ih se da jasno kažu što misle i ustanu protiv "patrijarhalne državne politike".

Jedina žena u vladi Erdogana, ministrica obitelji Fatma Sahin je osobito omražena među ženama jer se i ona založila za pooštravanje Zakona o abortusu. Ministrica nije samo protiv pobačaja, nego smatra kako je i carski rez postao "legalna metoda planiranja obitelji" i kako niti jedno niti drugo više ne smije biti dozvoljeni. Tu se priključila stajalištima premijera Erdogana koji pod svaku cijenu želi da raste broj Turaka.

Sumnjiv je i - carski rez

Turski premijer mašta o tome da svaka obitelj ima najmanje troje djece. On je protiv carskog reza jer, ako je nestručno proveden, može biti poteškoća dobiti i treće dijete zbog ožiljka koji nakon reza ostaje. Ministrica za obitelj tvrdi kako je zakon u skladu "znanstvenim kriterijima i razumu", mada turske žene ističu upravo znanstveno istraživanje koje statistički utvrđuje povezanost zabrane pobačaja - i smrtnosti majki.

Tako su turski Zbor liječnika i Udruga ginekologa utvrdili očit pad smrtnosti majki nakon legalizacije abortusa u Turskoj 1983. 1970. je tijekom 100.000 poroda umiralo 250 žena, 2000. je taj broj pao na samo 28. Ne stoji niti "argument" političara kako više žena prekida trudnoću ako je pobačaj legalan. U Turskoj pak je kvota pobačaja 1993. bila 18%, a 2008. još samo oko 10%.