Turska i EU - gospodarstvenici optimistični

Izvozni svjetski prvak Njemačka pronašla bi novo veliko tržište, a njemačkoj industriji smiješe se poslovi u milijardskim iznosima, osobito zbog dotrajale turske infrastrukture. Čak iako Turska na nekim područjima mora puno toga još nadoknaditi, jedno je sigurno: tržišno je gospodarstvo odavno već stupilo na područje između Istanbula i Diayrbakira. Danas tursko gospodarstvo čini tek dva posto ukupnih ekonomskih potencijala Unije, no Turci i Nijemci unatoč tome očekuju ružičasta vremena: obostrano im se otvara divovsko tržište te goleme investicijske mogućnosti. Kemal Sahin,predsjednik Tursko-njemačke industrijske i trgovinske komore je optimističan: ”Očekujemo da će tursko gospodarstvo brzo rasti, što će naravno prouzročiti i velik izvoz iz Njemačke. Time će se ubrzati i trgovinski odnosi.”

A te su veze već sada vidljive: samo u prvom polugodištu njemački je izvoz u Tursku povećan za dobranih pedeset posto. I obrnuto, sve više turskih proizvoda pronašlo je put do Njemačke, no tu je plus samo pet posto. Stoga nije čudo da predsjednik Saveznoga udruženja veletrgovine i izvoza, Anton Börner u turskom ulasku u Europsku uniju vidi uglavnom prednost: ”Ovime će se potaknuti znatne investicije u infrastrukturi, od kojih će iznadproporcionalno profitirati njemačke tvrtke. Očekivani porast troškova za Njemačku u visini od, kako se procjenjuje, dvije milijarde eura, time će se kompenzirati s daleko većom dobiti.”

Poreba za ulaganjima u Turskoj uistinu je velika: nedostaje desetak tisuća kilometara autocesta, zatim 30 tisuća kilometara željezničke mreže i dobroopremljene luke. Na milijune stanova treba hitno sanirati, no ipak je upitno hoće li zbog visokog udjela državnoga vlasništva u tu zemlju dovesti dovoljno privatnog kapitala. Kemal Sahin se ne uzbuđuje. Prema njegovom mišljenju kako budu počeli pregovori tako će se promijeniti i mišljenje s europske strane. Mnogi će odjednom Tursku gledati drukčijim očima, u njoj će vidjeti sastavni dio Europske unije, a uslijedit će i privatizacija: ”I u mnogim zemljama istočnoga bloka koje su pristupile Eurpskoj uniji dogodilo se slično. To znači, tek kada postoji perspektiva pojavljuje se i potražnja za objektima ili tvrtkama koje su u vlasništvu države.”

Sahin se poziva na jednu studiju nizozemske ABN-Amro banke, u kojoj se prognozira da će u Turskoj samo u fazi predpristupnih pregovora izravno biti uloženo pet do šest milijardi američkih dolara. Bit će to dobra osnova, no ostat će dosta posla – naglašava predsjednik vanjskotrgovinske komore Anton Börner: ”Norme i standardi sukcesivno će se prilagođavati onima u Europskoj uniji. Ozbiljno će se povesti borba protiv korupcije, a tu još ima puno posla. Valja odati priznanje i naporima oko privatizacije državnih poduzeća – no problem je svakako snažni turski agrarni sektor, koji čini 14 posto cjelokupnog gospodarstva i zapošljava čak 45 posto radnosposobnog stanovništva. Zbog toga je prenošenje današnje agrarne politike Europske unije jedan za jedan do kraja predpristupnog procesa nezamislivo."

Jedno od otvorenih pitanja, koje istodobno kod mnogih još izaziva strah, jest koliko će turske radne snage nakon ulaska u Uniju napustiti zemlju. U procjenama se iznose brojke između 500 tisuća i četiri milijuna ljudi. Kemal Sahin, koji je i sam turski poduzetnik u Njemačkoj, pokušava otkloniti zabrinutost: ”S perspektivom ulaska u Uniju, Turska će u sljedećih deset godina imati golemi rast. A u toj fazi, s tom visokom stopom rasta, u Turskoj će nastati puno radnih mjesta. I vlada se aktivirala. Donijela je sada paket poticaja za 36 siromašnih regija i već sada polako u ta područja pritječu ulaganja. U Tursku će se sliti vrlo puno kapitala i mislim da će u toj regiji nastati puno radnih mjesta, a tada ljudi neće trebati odlaziti. Oni se tamo osjećaju dobro." Sahin čak računa s tim da će se mnogi njegovi sunarodnjaci koji danas rade u Njemačkoj, zbog tako dobrih perspektiva vratiti u domovinu.