Užasavala ga blizina

«Odričeš se svih osobnih veza sa mnom, osim ako one zbog društvenih razloga nisu neophodno nužne. (...) Od mene nećeš očekivati ni nježnosti niti ćeš mi bilo što prigovarati. (...) Moju spavaću, odnosno radnu sobu napustit ćeš odmah, bez pogovora, kada to zatražim.» Ovo su dijelovi bračnoga ugovora Alberta Einsteina s njegovom prvom suprugom Milevom, kratko prije rastave braka 1919. Na početku veze sve je bilo drukčije. Einstein je Srpkinju Milevu Marić upoznao krajem 19. stoljeća u Zürichu. Bila je peta žena koja je na tamošnjem veleučilištu mogla studirati matematiku i fiziku. Negdje s prijelaza stoljeća pisali su si ljubavna pisma. «Johonesl», kako se je Einstein nazivao, pisao je svojoj «Doxerl», kako je zvao Milevu: «Ti si moja svetinja i to ćeš i ostati». Oboje su bili srodne duše – učili su skupa, a on joj je pričao o svojim istraživanjima.

1901. Mileva je ostala u drugom stanju, a dijete je na svijet donijela u Novom Sadu, kod svoje obitelji. Vanbračno dijete u to bi doba prilično otežalo Einsteinovu karijeru, ako ne čak i prekinulo. Što se s malom Lisom dogodilo, do danas je ostalo nerazjašnjeno: je li umrla kao beba ili su je dali na usvajanje? Evo što kaže Jürgen Neffe, jedan od Einsteinovih biografa: «Danas pretpostavljamo da je Lisinim rođenjem izazvana velika kriza. Možda je Einstein Milevu i prisilio da se odrekne djeteta. Ona je bila više od godinu dana u Srbiji i vratila se nazad bez djeteta. On ju tamo nikada nije posjetio, nikada nije vidio ni djevojčicu. Mileva nikada nije o tome pričala, a nije ni on. Iako su svi prijatelji znali da im je veza u krizi, a to je možda bio i početak kraja, prije nego što su se i vjenčali.»

Brak žrtvovao karijeri

Albert Einstein i Mileva Marić vjenčali su se početkom siječnja 1903. Dok je ona prekinula studij, on je diplomirao i počeo raditi u Patentnom uredu u Bernu. Tamo je počeo i svoje istraživanje na teoriji relativnosti. 30. lipnja 1905. predao je rad, koji će u rujnu biti objavljen pod nazivom «Anali fizike». Do danas je nejasno koliko je Mileva sudjelovala u razvoju teorije relativnosti, no Einstein ju više nije uvlačio u svoj rad. Mileva se sve više bavila djecom, Hansom Albertom, koji je rođen 1904. i Eduardom, rođenim šest godina kasnije. On je gradio karijeru, a bračni su se drugovi sve više udaljavali jedno od drugog. U jednom pismu Mileva je 1909. pisala svojoj prijateljici Heleni Savić: «Jedna dobije perle, druga njezinu kutiju.»

Einstein konačno dobija poziv s Berlinskog sveučilišta i 1914. odlazi, što je praktično i kraj veze s Milevom. Ona mrzi Berlin i do svoje smrti 1948. ostaje u Švicarskoj. Einstein, pak, u Berlinu počinje aferu s rođakinjom Elsom, s kojom se u lipnju 1919. ženi, samo tri mjeseca nakon što je rastavljen brak s Milevom. Kontakte su ipak zadržali: zbog djece.

«Mislim da je učinio puno toga kako bi bio dobar otac, kako bi svojoj djeci pokazao da ih voli. Možda to nije znao učiniti na pravi način. Vrlo rano ih je počeo tretirati kao odrasle i kažnjavati kadgod su učinili nešto što njemu nije odgovaralo», priča Neffe. Stariji sin Hans Albert bio je distanciran od oca, dok je za Eduarda Einstein mislio da ima psihičke probleme. Uistinu je kasnije obolio od shizofrenije, tako da je veći dio života proveo u sanatorijima. Umro je u listopadu 1965. u Duševnoj bolnici kod Züricha.

Veličanstven na mnogim područjima

Godina 1919. za Alberta Einsteina nije bila značajna samo na privatnom planu. Te je godine prvi puta dokazao svoju teoriju relativnosti i u svijetu znanstvenika je slavljen kao revolucionar. Njegova druga supruga Elsa uspjevala ga je zaštititi od novinara, ali ga je zato povezala s glavnim ličnostima toga doba. Nezainteresirana za znanost, Elsa je bila žena koja uživa u životu, i čini se da je bila prava suprotnost iznimno inteligentnoj, ali ćudovitoj Milevi. Pa ipak, između dva braka postoje frapantne paralele: ni Elsi nije dopustio da mu se približi, no susreti s ostalim ženama bili su redoviti.

1933. Einstein je emigrirao u Sjedinjene Države, a na Princetonu je pronašao svoju znanstvenu enklavu. Ubro ostaje i usamljen, jer Elsa tri godine kasnije, iznenadno, nakon kratke bolesti umire. Einstein se sve više počinje politički angažirati. Dok je tijekom Prvog svjetskog rata bio izraziti pacifist, sada je počeo podupirati borbu protiv nacista. U ozbiljnije veze više ne ulazi. Intimna blizina cijeloga života ga je iritirala, opisuje Jürgen Neffe. Umjesto toga cijeloga sebe dao je znanosti: «Možda je to bio preduvjet za njegov veličanstven rad. A puno je područja u kojima je Einstein bio veličanstven, ne samo kao znanstvenik. Nemojmo zaboraviti da je bio pobornik ljudskih prava, koji se nije dao pokoriti. Bio je sposoban i za velika prijateljstva. Bio je sasvim vedar, šaljiv čovjek koji je, vjerujem, imao problem što nije mogao podnijeti blizinu.»

Posljednje godine svog života Einstein je proveo u Princetonu. 1948. otkrivena mu je aneurizma, abnormalno proširenje aorte u donjem dijelu tijela. Od toga je i umro 18. travnja 1955. godine, bez ikoga od obitelji. Uz svoj bolesnički krevet raširio je svoja znanstvena odličja.