U rikši ili "lebdeći" po Berlinu?

Stephanie Bart zagriza već treću čokoladu. Za vožnju tricikla (rikše) s turistima treba joj puno energije. I ove nedjelje je Berlin pun turista. Velika gužva je na tržnici starih knjiga ispred Humboldtovog sveučilišta. "Jeste li možda za vožnju mojom rikšom do Brandenburških vrata", pita Stephanie jednu mladu obitelj. Već deset godina Stephanie zarađuje novac vozeći turiste i Berlinčane svojim "Frontijem", kako ona od milja naziva svoju trokolicu. Kod nje turisti sjede naprijed kako bi mogli bolje razgledati znamenitosti Berlina i slušati informacije svoje vozačice.

Dok se jedni voze, drugi lebde

Kad je Stephanie počela voziti rikšu po Berlinu bila je jedna od rijetkih žena u tom zanimanju. Nije se dala smesti sumnjičavim komentarima nego je nakon dvije godine vožnje za jednog poduzetnika kupila vlastitu trokolicu i osamostalila se. Od tada su njezine vozačke usluge zatražili najrazličitiji klijenti: od poslovnog čovjeka koji juri s termina na termin do poznate osobe koja na malo drukčiji način želi prodefilirati ispred publike. Tako je primjerice poznati njemački frizer Udo Walz na jednu gala-večer išao u Stephanijinoj rikši. Bio on poznat ili ne, Stephanie najviše voli klijente koji nakon vožnje puni dobrih dojmova idu kući. "Za mene nema ništa ljepše nego voziti se biciklom na svježem zraku. Ja sam tu strast pretvorila u svoj posao." Samo u zimskim mjesecima rikša miruje. Tada Stephanie mora živjeti od ušteđevine.

John je turist iz Velike Britanije. S još devetero turista on razgleda grad na Segwayu. To transportno sredstvo koje potječe iz SAD-a ima električni pogon. Vozač prebacivanjem težine upravlja vozilom. "To je odličan osjećaj ovako stojeći obilaziti grad", kaže John. Na početku je sumnjao hoće li se uopće moći kretati tim vozilom. Ali, nakon kratkog vremena bio je iznenađen kako dobro to funkcionira. "To je pomalo kao u nekom znanstveno-fantastičnom filmu. Čovjek doslovce lebdi po ulici." Prednost je takvog obilaska grada da čovjek sam odlučuje kuda i kako brzo će se kretati. Skupina može skrenuti s uobičajenih crta kretanja i slobodno i brzo se kretati po gradu. U blizini poznatih berlinskih znamenitosti u međuvremenu se pojavilo puno ponuđača Segway-vozila. Ali, Berlinčani kao i turisti nisu se očito još navikli na novu mogućnost kretanja. Tako ljudi u pravilu zastanu i s čuđenjem vrte glavom kad pored njih prođe skupina ljudi na Segwayima.

"Udarac tikvom u most boli"

Manje aktivna, ali zato puno opuštenija može biti vožnja brodom po berlinskim kanalima i rijeci Spree. Turisti se mogu izvaliti u naslonjačima i uživajući u jelu i piću razgledati njemačku metropolu. U Berlinu ima 180 kilometara kanala kojima mogu prolaziti riječni brodovi te oko 1.000 mostova. To je puno više nego u Veneciji. Kratka vožnja kroz središte grada ili čitav dan na jezeru Wannsee, ponuda je vrlo bogata i turist može sam odabrati što želi uključujući i romantičnu večeru uz svijeće ili vatromet.

Već 35 godina Detlef Nicolai zabavlja turiste anegdotama iz povijesti Berlina. On je kapetan na jednom turističkom brodu i moderator – i "pravi" Berlinčanin. Čim brod krene Detlef počinje pričati. Primjerice o Schlossplatzu na kojem je u vrijeme DDR-a bila poznata Palača Republike. Narod ju je nazivao "Erichova trgovina lampi", (po Erichu Honeckeru), jer je na stropovima bilo tako puno svjetiljki. "A sad svi sagnite glavu", viče Detlef dok se brod približava jednom od vrlo niskih mostova, "udarac tikvom u most jako boli, a i skup je". "Znate da je Berlin siromašan, ali je seksi", citira Detlef izjavu berlinskoga gradonačelnika Wowereita i svi putnici prasnu u smijeh. I dok između Katedrale i Kanzleramta sunce polako zalazi, putnici na brodu su oduševljeni šarmom grada. Berlin uvijek zna ugodno iznenaditi.