U sauni i pred Bogom svi smo jednaki

Kakve veze imaju borba poljskog naroda za slobodu do 1989., ratovi tijekom raspada bivše Jugoslavije, trajni sukob na Kavkazu ili skandalozni nastup ruske grupe Pussy Riot u crkvi u Moskvi? Kao u svim sukobima u srednjoj i istočnoj Europi tu ključnu ulogu igra vjera. Ona djeluje kao sredstvo identiteta i ograničavanja. "To su sukobi koji se mogu nazvati vjerskima", kaže filmski stručnjak Bernd Buder.

Katalizator vojnih sukoba

On je kao kurator nadležan za tematsko težište "Istočna Europa religija" na ovogodišnjem festivalu istočnoeuropskog filma u Cottbusu. Na njemu sudjeluje 17 filmova iz devet zemalja. U socijalističkim društvima istočne Europe vjera službeno nije igrala nikakvu ulogu. "No neslužbeno ipak je", ističe Buder i dodaje da se još i danas vjera u istočnoj Europi često instrumentalizira u unutarnjopolitičke svrhe, pa time nerijetko postaje i katalizator vojnih sukoba.

Poljski redatelj i autor Rafal Wieczynski snimio je film "Popieluszko - sloboda u nama" koji oslikava dušu njegovog naroda u doba promjena. Ovo dvoiposatno djelo privuklo je 2009. godine u poljska kina više od 1,3 milijuna posjetitelja. Wieczynski kao heroja stilizira svećenika Jerzyja Popieluszkoa kojeg je 1984. ubila poljska tajna služba. On prikazuje njegovu ljudsku stranu i ističe njegovu ulogu mučenika. Tako je Wieczynski istaknuo ključnu ulogu crkve u promjenama koje su se dogodile u njegovoj zemlji.

Nepremostivi jaz na Kosovu

Dva dokumentarna filma estonijske redateljice Katarine Uibo pokazuju pak odnos između nacionalizma i religije. Oba filma snimljena su na Kosovu gdje postojeći jaz ne može premostiti ni nazočnost međunarodnih postrojbi. U filmu "Narrow is the Gate" iz 2002. pravoslavni svećenici stižu zajedno s NATO-ovim vojnim dušebrižnicima u vojnom konvoju ili s UN-ovim helikopterima u pravoslavni manastir Gračanica. Oni susreću staru redovnicu Teodoru, koja s jedne strane zagovara ljubav prema bliženjem, a s druge prezir prema muslimanskim susjedima. Devet godina kasnije, u filmu "This is the Day", čini se da je ratna atmosfera nestala. No samo nekoliko minuta filmske snimke bez komentara, koja prikazuje pravoslavni manastir Velika Hoča, dovoljno je da bi se osjetila strašna hladnoća etničkog sukoba koja se skriva iza tišine samostanskog života.

Isprepletenost države i vjere

Ali ne bave se svi filmovi nasiljem i vjerom. Ima i humora i lakoće. U filmu "Dreaming the Path" litvanski redatelj Jokubas Vilius Turas priča o svojih 4.500 kilometara hodočašća u Santiago de Compostelo, koje je trajalo pola godine. Prikazuje se i humoristični film "Crna Zorica" Radoslava Pavkovića i Hristine Hatziharalabous o praznovjerju u srbijanskoj provinciji.

I u Njemačkoj sve veću ulogu igra religija, kaže Horst-Peter Koll, glavni urednik uglednog katoličkog filmskog magazina "film-dienst", i dodaje: "U istočnoeuropskim zemljama je isprepletenost ipak daleko intenzivnija, vjerojatno i delikatnija jer se država i crkva nalaze u jednom daleko složenijem napetom odnosu."

Filmski festival u Cottbusu i nakon 21 godine postojanja uživa međunarodni ugled. Prije svakog filma se prikazuje isti spot dug 40 sekundi. On počinje scenom iz saune. Tu se nalazi nekoliko oznojenih ljudi koji mogu biti i pravoslavci i katolici, i židovi i muslimani. U sauni i pred Bogom, poručuje spot, svi smo jednaki.