Ubojstva blizanaca iz - običaja

Micah Elijah bi zapravo trebao imati dvoicu starije braće. No, kako su oni bili blizanci, nisu smjeli ostati na životu. "Ovdje ljudi vjeruju da su blizanci ukleti, da su začarani i zli. I mene je ovakvo vjerovanje skoro stajalo života. Moj otac je htio i mene ubiti jer mu je netko ispričao kako je i dijete koje se rodi nakon blizanaca također zlo te da zapravo može postati još opasnije od blizanaca. Taj čovjek mu je rekao: 'On će ubiti tebe ako dozvoliš da odraste'“, priča Micah.

Ova priča zvuči vrlo arhaično, kao iz nekih davnih vremena. No, u ponekim selima u Nigeriji, u blizini glavnog grada Abuje, ovaj je običaj još uvijek dio stvarnosti i svakodnevice. Iako se vrlo dobro zna da su u posljednje vrijeme opet ubijena djeca blizanci, stanovnici ovih sela o tome šute.

Arhaični običaj

U Nigeriji je prije kolonizacije vjerovanje da su blizanci "loš znak" bilo vrlo rasprostranjeno. Prema običaju, ova su se djeca morala ubiti odmah nakon rođenja. No, dolaskom "bijelog čovjeka“, odnosno, kršćanskih misionara ovaj je običaj malo po malo počeo nestajati. Izuzeci međutim postoje i dan danas, pogotovo u zabačenim područjima. Ovdje blizanci nisu jedine žrtve. Ista sudbina očekuje djecu čije su majke umrle tijekom ili nakon poroda. Prema običaju, njih se tada mora žive zakopati pored majke. Ni djeca koja su rođena s tjelesnim nedostacima ovdje nisu imala (ili nemaju) niti najmanje šanse da prežive.

Paradoksalna je međutim upravo činjenica da je Nigerija zapravo "zemlja blizanaca“. Između 1972. i 1982. godine ovdje je od 1.000 novorođenih beba bilo oko 50 blizanaca. To je i do četiri puta više nego u Europi ili SAD-u. I u industrijskim zemljama se doduše uslijed tretmana umjetnim ili prirodnim hormonima posljednjih godina rađa više blizanaca nego ranije, no broj onih u Nigeriji je doista začuđujući. Razlog tome međutim leži također u jednoj vrsti "hormonske terapije“ iako ju ovdašnje žene uzimaju više nesvjesno. Naime, pretpostavlja se da je korijen biljke yam, koji se u Nigeriji, kao i u mnogim drugim afričkim zemljama, koristi kao začin i dodatak jelu, bogat hormonima koji su gotovo istobitni onim ženskim. Stoga ne čudi da je konzumacija ove biljke zapravo istovjetna hormonskim terapijama za kakvim posežu žene ukoliko žele zatrudnjeti.

Zaštititi djecu od roditelja

U glavnom gradu Nigerije Abuji pokrajinska vlada je nedavno osnovala jednu posebnu komisiju koja se sastoji od boraca za ljudska prava, policije, žena i tradicionalnih vođa. Njihov je zadatak prvo ustvrditi koliko su česte pojave ubijanja djece. "Ovaj gremij će potom izraditi izvještaj i preporuku za daljnje korake“, kaže Olajumoke Akinjide, državna ministrica. Prema njezinom mišljenju bi počinitelji u svakom slučaju morali biti dovedeni pred sud. "To je jednostavno i jasno rečeno – ubojstvo. Mi imamo zakone o zaštiti djece. Zakonski okviri su po ovom pitanju vrlo jasni, treba ih samo provesti u djelo“, dodaje ona.

Svećenik Olusola Stevens rješenje vidi i u prevenciji. On djecu pokušava spasiti prije nego bude prekasno. U Gwagwaladi, u jednom mjestašcu u predgrađu Abuje, on je osnovao dom za napuštenu djecu. "Ono što mi ovdje radimo je zapravo spašavanje Nigerije. Niti jedna zemlja na svijetu ne može si priuštiti gubitak djece. A ako ih ne spasimo, zapravo im oduzimamo budućnost“, kaže on.

Promjena u načinu razmišljanja

Spomenuti svećenik se već godinama bori da vlada konačno počne nešto poduzimati po ovom pitanju. Iako se raduje osnivanju gremija, odnosno, komisije, prema njegovom mišljenju, cijelom problemu se mora prići vrlo oprezno i pažljivo. "Ukoliko ćemo se koristiti samo zakonskim mjerama, nećemo doprijeti do ljudi. Oni naime nisu vezani za mjesto boravka kao mi. Ukoliko ćemo im prijetiti, može se dogoditi da će se u tom slučaju cijelo selo jednostavno preseliti na neko drugo mjesto, negdje gdje ih nećemo tako lako pronaći“, kaže Stevens. Sela u kojima se još uvijek poštuju ovi arhaični običaji se obično nalaze daleko od cesta. Čak i ako su zapravo u blizini glavnog grada, teško je doći do njih budući da su okružena rijekama.

Isto tako, dodaje on, nije važno samo kazniti dosadašnje slučajeve već i spriječiti nove. "Država bi se trebala pobrinuti za razvoj tih sela, sela uopće, i samim time stvoriti uvjete i motivaciju da se prekine s ovom praksom. Da u Nigeriji ima više bolnica, manje žena bi umiralo prilikom poroda pa obitelji ne bi morale djecu ubijati. Gradnja novih cesta i mostova izvukla bi stanovnike sela iz izolacije od vanjskog svijeta. Samo tako može dugoročno gledano doći do promjene u načinu razmišljanja i vjerovanja“, zaključuje svećenik Stevens.