Ubojstva RAF-a i dalje predstavljaju zagonetku

Izjava dugačka osam stranica započinjala je riječima: "Prije skoro 28 godina, 14. svibnja 1970., u jednoj oslobodilačkoj akciji nastao je RAF." Pismo koje je dostavljeno skoro svim važnijim njemačkim medijima nosilo je na poštanskom žigu datum 20. travnja 1998. godine. "Danas završavamo ovaj projekt. Gradska gerila u obliku RAF-a sada je povijest", stajalo je u tom pismu.

Time je prije deset godina u Njemačkoj okončano razdoblje krvave terorističke borbe protiv kapitalizma, no njemačko pravosuđe još uvijek nije uspjelo zatvoriti sve spise o zločinima Frakcije Crvene armije, RAF-a. Njima se istražitelji bave i danas, prije svega s djelima posljednje generacije članova te terorističke organizacije čije su tri generacije tijekom 23 godine ubile ukupno 32 ljudi.

"Njemačka jesen" - vrhunac krvavog nasilja

Pod "oslobodilačkom akcijom" navedenom u pismu RAF-a misli se na bijeg jednog od vođa te organizacije Andreasa Baadera iz zatvora 14. svibnja 1970. godine, pri čemu su njegovi jataci ubili jednog čovjeka. Baader i još nekoliko njegovih suradnika iz takozvane "prve generacije" uhićeni su ponovo već 1972. godine, ali je tzv. "druga generacija" u njihovo ime nastavila rat protiv države. Vrhunac je bila "Njemačka jesen" godine 1977. kada su pripadnici RAF-a i njihovi istomišljenici ubili predsjednika njemačke Udruge poslodavaca Hannsa Martina Schleyera i oteli jedan njemački turistički zrakoplov.

Iste je godine ubijen i tadašnji savezni državni odvjetnik Siegfried Buback, a tim se slučajem pravosuđe bavi još i danas. 31 godinu nakon tog krvavog čina istražitelji još uvijek pokušavaju utvrditi je li pripadnik RAF-a Stefan Wisniewski ispalio ubojite metke. I otmica i ubojstvo Hannsa Martina Schleyera i dalje zaokuplja njemačke istražne organe. Navodno je u to djelo bila umiješana pripadnica RAF-a Friederike Krabbe koja se od tada nalazi u bijegu, a posljednji put je viđena u Bagdadu uoči ulaska američke vojske u taj grad 2003. godine.

Istraga s krajnje mršavim rezultatima

Svi do sada osuđeni pripadnici tzv. "druge generacije" osim Christiana Klara već su odslužili svoje zatvorske kazne, no od "treće generacije" samo ih je dvoje uopće dospjelo pred sud: Birgit Hogefeld, koja se još uvijek nalazi u zatvoru i Eva Haule koja je već puštena na slobodu. Ta posljednja generacija terorističke organizacije i dan danas predstavlja zagonetku. Ona je od 80-ih godina na dalje izvršila brojne atentate na ugledne osobe, uglavnom iz gospodarstva, no sve su istrage dale krajnje mršave rezultate.

Popis nerazjašnjenih ubojstava je dugačak. Među žrtvama su šef tvrtke MTU Ernst Zimmermann (ubijen 1985.), predsjednik Upravnog odbora Siemensa Heinz Beckurts (1986.), visoki službenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Gerold von Braunmühl (1986.), šef Deutsche Bank Alfred Herrhausen (1989.) te na kraju ugledni gospodarstvenik Detlev Karsten Rohwedder (ubijen 1991.). Obilježja tih ubojstava jasno upućuju na treću generaciju RAF-a, no iza njih nije ostalo skoro nikakvih tragova koji bi pomogli u utvrđivanju pojedinih počinitelja.

Potraga za teroristima još uvijek traje

Danas je situacija ipak nešto drugačija. Uz pomoć moderne genetske analize istražitelji su 2001. godine na temelju pronađenih vlasi uspjeli utvrditi da se pripadnik RAF-a Wolfgang Grams nalazio na mjestu zločina u Düsseldorfu kada je ubijen Rohwedder. No, potencijalni počinitelj tada je već odavno bio mrtav. Grams je poginuo 1993. godine u pucnjavi s policijom. Tako ubojstvo Detleva Karstena Rohweddera još uvijek nije potpuno razjašnjeno, isto kao i drugi napadi u kojima se istraga i dalje vodi. Savezno državno odvjetništvo za sada ne želi iznositi detalje.

Jedino je sigurno da još uvijek traje potraga za tri pripadnika posljednje generacije Frakcije Crvene armije: za Ernest-Volkerom Staubom, Danielom Klette i Burkhardom Garwegom. Njih se uz ostalo povezuje i s posljednjim terorističkim napadom RAF-a na zatvor Weiterstadt koji je izvršen 1993. godine. Također je moguće da su iste osobe sudjelovale i u artiljerijskom napadu na jedno vozilo za prijevoz novca u srpnju 1999. godine u Duisburgu. Iz vozila je odneseno 500.000 eura, a i novcu i počiniteljima od tada se zagubio svaki trag.(ajg)