050310 Niederzimmern Schlaglöcher

Ova je zima u Njemačkoj bila rekordna u više pogleda. Bila je jedna od najduljih i najsnježnijih u zadnjih 30 godina. A nakon što su se otopili snijeg i led, na svjetlo dana je izašla nova okrutna stvarnost. Po njemačkim ulicama (zacijelo ne samo njemačkim) počele su zijevati mnogobrojne duboke rupe. Popravci će stajati milijune, koje mnoge seoske zajednice u ovo doba krize jednostavno nemaju. Selo Niederzimmer dosjetilo se jadu.

Christoph Schmidt-Rose je od početka tjedna vrlo tražena osoba. Gradonačelnika tirinškog sela Niederzimmer novinari opsjedaju kako bi doznali više o tome kako će njegovo selo riještiti problem s rupama na cestama. Smrzavanje je protekle zime prilično izgrizlo seoske ulice. Njegovo selo, s otprilike tisuću stanovnika, od ponedjeljka (1.3.) na interentu prodaje rupe iz jedne seske ulice, kaže Christoph Schmidt-Rose. „Brojni suseljani su me pitali: 'Znaš li da ovu ulicu treba dovesti u red? Znaš li da je tamo sve puno rupa?' Nakon što su mi se neki već tri puta obratili, postalo nam je već malo glupo. Iz očaja zbog rupa, izrodila se ideja da ih jednostavno prodamo."

Aleja poznatih

Rupe stoje pedesetak eura. Potencijalni kupci mogu ove "ulične kratere" razgledati na internetskim stranicama Niederzimmera. Tamo ih je izloženo ukupno 10 najimpresivnijih. Najgori slučaj je rupa duboka 15 centimetara, tvrdi gradonačelnik. Nije doduše dovoljno velika da u njoj zapne automobilski kotač, ali biciklima ili osovinama na automobilima može nanijeti priličnu štetu. "Ova konkretna ulica je u stvarno u bijednom stanju. Može se njome još uvijek voziti, naravno samo cik-cak, da ne biste upali u neku rupu", objašnjava gradonačelnik.

Za svojih 50 eura, svaki kupac dobiva plaketu. U nju se može upisati tekst po želji kupca. Kad ulica kasnije bude sanirana, na mjesta gdje su bile rupe, postavit će se plakete. Tako će nastati svojevrsni "Walk of fame" ili Aleja poznatih, s plaketama dobročinitelja.

Sve transparentno

"Dobročinitelj" je možda pogodniji izraz nego "kupac", objašnjava Christoph Schmidt-Rose. Jer za 50 eura ne kupujete neku konkretnu rupu. Novac se skuplja za sanaciju cijele ulice a ne samo za punjenje pojedinih rupa, objašnjava gradonačelnik. "U pozadini je ideja da ljudi daju doprinos za obnovu ulice i da poslije mogu kazati, i ja sam u tome sudjelovao. A istovremeno, budući da to dobro zvuči, može reći i: to je bila moja rupa".

Selo o sanaciji cijele ulice vlastitim sredstvima može inače samo sanjati. "Najgore rupetine mogao bih popraviti samo na najrudimentarniji način. Da kupim beton, pošaljem jednog dobrovoljca da kamionom ode tamo, popuni rupu betonom i tako je dobro poravna da to sve izdrži preko ljeta, a ako imamo sreće i preko zime. Za više, definitvno nemamo novaca".

Neke su rupe već prodane. Koliko točno? To ne zna ni sam gradonačelnik. No da bi sve bilo transparentinje za građane, on namjerava od sljedećeg tjedna na seosku internet-stranicu postaviti i informacije o tome koliko je i od koga skupljeno novaca.

Autorica: Blagorodna Grigorova/ S. Kobešćak

Odg.ured: Željka Telišman