1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Umjetnici u službi režima

5. kolovoza 2008

Kineske vlasti ne trpe kritike na svoj račun. Pogotovo ne od strane kineskih umjetnika. Oni mogu birati između suradnje s režimom i cenzure. Tko se odluči za suradnju biva nagrađen. Ostale se kažnjava.

https://p.dw.com/p/EqsA
Umjetničko zlo i naopako u Kini? Fotografija "Light and easy"
Umjetničko zlo i naopako u Kini? Fotografija "Light and easy" (Yang Zhengzhong)Foto: Yang Zhengzhong

Tko u Kini kritizira Olimpijske igre vrlo brzo dobiva pečat državnog neprijatelja. Državna cenzura nema milosti prema svojim kritičarima. Tijekom Olimpijade aparat na vlasti po svaku cijenu u svijet želi odaslati sliku moderne zemlje u kojoj teče med i mlijeko. No, Kina je zemlja oprečnosti: na jednoj strani to je socijalistička tržišna privreda, svjetska velesila bez ugleda i većeg međunarodnog utjecaja, zemlja čije strukture podsjećaju na uređenje Sovjetskog Saveza. A na drugoj strani to je zemlja koja bilježi impresivan gospodarski rast. I zemlja u kojoj umjetnicima nije lako. Da im nije lako pokazuje i ceremonija otvaranja Olimpijade, koju je režirao uspješni filmski režiser Zang Yimou. To je slučaj koji je unio dubok jaz unutar kineske kulturne scene.

Steven Spielberg
Steven Spielberg, režiser kojeg je mučila savjest.Foto: AP

Olimpijski raskol na kulturnoj sceni

Iako su oči cijelog svijeta uprte prema Kini, pitanje poštivanja ljudskih prava u toj je zemlji i dalje sporno. Kineska kulturna scena je podijeljena oko načina na koji se državna vlast odnosi prema kritičarima. U veljači ove godine je američki režiser Steven Spielberg podnio ostavku na dužnost umjetničkog savjetnika Olimpijade u Pekingu. Kao razlog je naveo kinesku ulogu u kofliktu u sudanskoj regiji Darfur. "Moja mi savjest ne dozvoljava obnašanje bilo kakve dužnosti u Kini", rekao je tada čuveni režiser. Kineski umjetnik Cai Guoqiang na drugoj strani uopće nema ništa protiv toga da radi za kinesku vladu. On će 8.8.2008. (na dan otvaranja Igara) na pekinškom nebu inscenirati spektakularan vatromet. Cai živi u New Yorku i poznat je u cijelom svijetu po svojoj umjetničkoj pripremi fantastičnih vatrometa. On je na ceremoniji otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Pekingu zadužen za specijalne efekte. Za same ceremonije je zadužen poznati filmski režiser Zhang Yimou. Cai kaže kako je Olimpijada u Pekingu "velika šansa i za Kinu, ali i za širenje međunarodnog razumijevanja". No, taj umjetnik ima jasnu predodžbu i o tome što Olimpijske igre ne bi trebale biti: "Na toj priredbi ne bi se trebalo zapitkivati koga kontrolira kineska vlada, a za vrijeme Igara ne bi se trebalo pričati ni o Tibetu."

Mao - veliki portret "velikog vođe" je umjetnina koja se sigurno sviđa režimu u Pekingu.
Mao - veliki portret "velikog vođe" je umjetnina koja se sigurno sviđa režimu u Pekingu.Foto: AP

Ai Weiwei je drugačijeg mišljenja. Taj kineski umjetnik prošle je godine na Documenti u Kasselu "izložio" 1001 Kineza i postao svjetski poznat. Weiwei se bavi fotografijom, pravi filmove, on je i arhitekt. U Kini je na glasu kao jedan od najžešćih kritičara vladajućeg režima. Svojedobno je on savjetovao švicarske arhitekte Herzoga i deMeurona u izgradnji novog olimpijskog stadiona u Pekingu, no u međuvremenu se Weiwei javno distancirao od Olimpijskih igara. Iz protesta će bojkotirati i ceremoniju otvaranja s objašnjenjem: "Očito je da kineska vlada, unatoč svome obećanju, Igre nije iskoristila kao povod za uvođenje više sloboda u društvu. Baš se suprotna stvar dogodila: trenutno je stanje još napetije i nervoznije nego ranije."

Čovjek stoji uz tri skulpture.
Kritični kineski umjetnici trenutno nemaju puno razloga za smijeh u svojoj domovini.Foto: AP

Cenzura i autocenzura

Weiwei se ne mora bojati represalija za takve javne izjave. Njega ne posjećuje tajna kineska policija. Njega štite njegov međunarodni uspjeh...i njegov pokojni otac, koji je još uvijek vrlo poznat u Kini. Represalija se moraju bojati neki drugi kritičari vlade u Pekingu. "Većina umjetnika se zbog toga uopće ne uključuje u politiku i diskusiju oko Olimpijade", kaže međunarodno priznata i uspješna fotografkinja Xing Danwen. Ona upravo priprema monografiju o svojoj generaciji, odnosno o kulturnoj sceni u Pekingu u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća. To je bilo vrijeme buntovnika, ali i vrijeme koje je obilježila cenzura. Xing kaže kako kineski umjetnici u ovoj 2008. ne izlaze na ulice kako bi protestirali protiv vlasti - i to iz straha od mogućih kaznenih mjera: "Dio naše osobnosti je postala spoznaja da će biti problema svaki put kada se javno izrekne vlastito mišljenje. Od naših mladih dana mi smo učili kako je puno bolje ne govoriti javno o politici."

Tko se ipak usudi javno kritizirati službenu "liniju" Komunističke partije mora računati i s cenzurom. Tibetanska književnica Tsering Woeser u kućnom je pritvoru u Pekingu zato što je na svome blogu objavila fotografije Dalaj Lame. Lou Ye, jedan poznati kineska režiser zbog svog filma "Summer Palace" kažnjen je trogodišnjom zabranom umjetničkog djelovanja. Film "Lost in Beijing autorice Li Yu, koji je na Berlinalu popraćen ovacijama, u Kini je zabranjen. Umjetnici u Kini bilježe uspjehe isključivo onda kada "surađuju" s vlastima. Cai Guoqiang do 2000. u Kini uopće nije smio izlagati. A sada, u vremenima u kojima priprema ceremoniju otvaranja i zatvaranja Olimpijade, Kina ga "nagrađuje" posebnom izložbom u Nacionalnom muzeju u Pekingu. "20 godina Caija Guoqianga”, to je najveća dosadašnja izložba tog umjetnika, veća i od njegove izložbe u Guggenheimu u New Yorku u veljači 2008.