UNESCO u financijskim problemima

Kada su u listopadu prošle godine Sjedinjene Američke Države prestale uplaćivati u blagajnu UNESCO-a, to je izazvalo veliki šok. Od tada ovoj svjetskoj organizaciji nedostaje više od 22 posto dotadašnjih mjesečnih primanja. Do kraja godine je SAD u trebao uplatiti oko 72 milijuna dolara. Ovaj nedostatak će UNESCO i dalje itekako osjećati i to bez obzira na činjenicu da su Saudijska Arabija i Norveška dodatno uplatile oko 20 milijuna dolara u poseban Fond za hitne slučajeve. Usprkos tome UNESCO-u već sada nedostaje više od 144 milijuna dolara.

Da je „kriza zahvatila UNESCO“, o tome je već govorila prije godinu dana i Irina Bokova, glavna tajnica ove organizacije u trenutku kada je pala odluka primanja Palestine kao punopravne članice. Amerika je već uoči donošenja te odluke odaslala prijetnje kako će prestati uplaćivati u blagajnu ukoliko se to doista dogodi. A kada se to i dogodilo, na sjednici 31.10.2011. SAD je potvrdio svoju najavu i obustavile s uplatama.

„UNESCO se sve do danas nije oporavio od ovog (financijskog) udarca“, ponovila je ovih dana Bokova. Naime, ova organizacija nije samo nadležna za dodjelu posebnih „pečata“ kojim se neki dio naše planete, neki spomenik kulture proglašava svjetskom kulturnom baštinom. UNESCO je mnogo više od toga. Već kao što sam naziv govori: „UNESCO – United Nations Educational, Scientific and Cultural Organisation“ ( UNESCO – Organizacija pri Ujedinjenim narodima, nadležna za obrazovanje, znanost i kulturu“), ova se organizacija bavi i pitanjima vezanim za sva spomenuta područja ali i za očuvanje i provođenje pravednosti, osnovnih ljudskih prava te prije svega pitanjima vezanim za obrazovanje. Primjerice, jedan od najvažnijih UNESCO-ih ciljeva diljem svijeta je upravo smanjenje nepismenosti i to u slijedećih desetak godina barem za polovicu.

Poremećen odnos snaga i moći

S druge strane, u programima i školama organizacije se već desetljećima školuju novinari i to prvenstveno u onim zemljama i područjima u kojima već godinama vladaju krize i ratovi, primjerice u Iraku. Time ova organizacija, daje svoj doprinos izgradnji civilnih društva.

„Obustavom plaćanja SAD morali smo obustaviti, smanjiti ili barem „zamrznuti“ mnoge programe i projekte. Zapravo, moglo bi se reći da mi gotovo nije poznat niti jedan program koji nije zahvaćen mjerama štednje“, izjavila je nedavno za „New York Times“, Irina Bokova. U istom tekstu se još jednom navodi njezina oštra kritika vlade u Washingtonu:“Mogućnosti uvođenja demokracije u arapske zemlje, prekidom plaćanja SAD su bitno smanjene. To je šteta budući da je uvođenje ovih vrijednosti u pojedine zemlje od velike važnosti i za američki narod“.

Može li se znači doista govoriti o jednoj vrsti kulturno-političkog autogola? Bokova tvrdi: da. No, to nije sve. Prestankom plaćanja SAD-a, ponovno se poremetila i ravnoteža unutar UNESCO-a. Zemlje koje najviše uplaćuju u blagajnu su osim spomenute Saudijske Arabije, Norveške, Kine, Malezije, Južne Koreje i Indonezija, Katar i Alžir. Nedavno su se ovom popisu čak pridružio i Gabun i Čad. Drugim riječima, zapadne zemlje koje su do sada uvijek određivale smjer i ton, polako gube na utjecaju i na značaju. Odnos moći i snaga unutar UNESCO-a, očito su se počele značajno mijenjati.