Uspješan model zapošljavanja starijih nezaposlenih

Većina šefova u Njemačkoj smatra kako su radnici iznad 50 godina nefleksibilni, kako se bune protiv inovacija i stalno pobolijevaju. Zbog toga oni u pravilu biraju mlađe suradnike, a stariji nezaposleni o novom poslu mogu još samo sanjati. No, svako pravilo – srećom – ima i izuzetke. U saveznoj zemji Brandenburgu, u mjestu Neuruppin otovrena je samoposluga lanca dućana «Netto» u kojoj najmlađi zaposleni ima 48 godina.

Za starije osobe samoposluge mogu predstavljati prave labirinte. Kada se starije dame izgube između ledene škrinje i hrane za mačke onda im u pomoć prisakače Ralf Groeschel. On ih tada uzme pod ruku, gura njihova kolica, malo s njima proćaska i pomaže pri izboru željenog proizvoda. Čekanje na blagajni prekraćuje se uz šalicu kave – dakako bez kofeina. Kod starijih mušterija treba se paziti na njihov visoki tlak.

Ralf Groeschel, koji je napunio 54 godine, ni sam nije puno mlađi od njegovih mušterija. On je po zvanju kuhar, a u supermarketu - kojeg se pomalo posprdno, a pomalo simpatično naziva «Oldies» , radi već dvije godine. Atmosfera u supermarketu djeluje vrlo ugodno, nekako ljudski toplo, kontakt s kupcima je osoban, kaže Ralf Groeschel. Ali i među samim zaposlenima vlada vrlo ugodna, kolegijalna atmosfera.

«Kod nas svatko pomaže svakome. Kada jedna kolegica ne može preuzeti neki transport, zato što je to za nju preteško, onda netko drugi tu uskoči. Kada neki kolega na blagajni ima problema s tehnikom, onda mu uvijek netko priskoči u pomoć. Takve stvari sazrijevaju s godinama,» kaže Ralf.

Voditeljica supermarketa Monika Giesen – koja je sa svojih 48 godina najmlađa među zaposlenima – upravo tu socijalnu komponentu najviše cijeni kod svojih suradnika. Kada je projekt sa zapošlajvanjem starijih suradnika krenuo, ona je bila pomalo skeptična. Njeni su suradnici u pravilu dulje vremena bili nezaposleni, svi su stariji od 40 godina, ljudi najrazličitijih profila i zanimanja. No njene su se sumnje vrlo brzo raspršile: «Obično se misli: stariji suradnici češće pobolijevaju i stalno ih nešto boli, često zakašnjavaju na posao i slično. Kod nas toga uopće nema – moji suradnici mogu isto tako dobro raditi kao i mladi. Svi su vrlo snažno motivirani i spremni čak i nakon završetka radnog vremena dulje ostati, ako treba. Imamo vrlo malo bolovanja, a često se dogodi da netko na posao dođe i sa zamotanom rukom,» kaže voditeljica supermarketa.

Ovakav stil rada u kombinaciji sa srdačnošću i ljubaznošću prema kupcima pokazao se kao vrlo uspješan. U međvremenu taj je supermarketr postao vrlo omiljen i poznat. Dvije godine nakon otvaranja, stalno stižu nove molbe za zaposlenje. Kupovanje u tom supermarketu u susjedstvu se smatra znakom solidarnosti. Često se događa da stariji kupci dolaze i po nekoliko puta na dan u dućan.

I Gisela Mischel je prije bila mušterija, a sada ova 58-godišnjakinja sjedi na blagajni i s osmjehom na licu naplaćuje robu na blagajni, prevlačeći je preko skenera. Za to dobiva nepunih tisuću eura mjesečno. No novac za nju nije presudan, ističe ova korpulentna dama sa sijedim uvojcima: «Bila sam dvije i pol godine kod kuće bez posla. Bilo je razdoblja kada ni moj muž nije imao posao i onda smo samo sjedili kod kuće i nismo znali što bismo sa sobom. Puno je ljepše ići na posao, družiti se s kolegama i mušterijama i malo s njima popričati. Čovjek se osjeća korisnim, puno je aktivniji i ima više volje za život.»

To se vidi i po njenoj – garderobi. Od kada radi u samoposluzi smršavila je 15 kilograma. Dakako da to i njene mušterije primjećuju i ponekad joj koji stariji gospodin udijeli i poneki kompliment, sa stidljvim smješkom kaže Gisela Mischel. Dešava se i to da joj kupci ponekad moraju posuditi nočale jer ne može pročitati cijenu – no nikome taj problem nije stran i kad se tako nešto dogodi, onda si svi rado pomažu.