Usponi i padovi Zelenih

Odmah nakon osnivaèkog kongresa Zelenih 1980. godine u Karlsruheu neki su komentatori vidjeli kraj te stranke. ”Na kraju zelenih nada” stajalo je u Sueddeutsche Zeitungu, ”nije moglo biti kaotiènije”, pisao je Spiegel. Interne svaðe oko ukljuèivanja lijevo-radikalnih skupina bile su prva naznaka kasnije izuzetno važnog prijepora izmeðu dvaju krila, radikalno-ekoloških takozvanih ”fundija” i više pragmatiènih ”realosa”. Ali, i odabirom tema su Zeleni zastrašili ponekog biraèa: zahtijevali su raspuštanje NATO-a, zaustavljanje svih atomskih centrala, ekološki orijentirano gospodarstvo. Karl-Rudolf Korte sa sveuèilišta Duisburg/Essen smatra zaštitu okoliša njihovom najveæom zaslugom.

”Posljedica toga je bila da su etablirane stranke preuzele te teme i onda su posvuda nastala ministarstva okoliša, tako da se može reæi da je ta faza završila ”zamkom uspjeha”. To su drugi preuzeli i to je ujedno bilo ogranièavanje Zelenih da u to vrijeme zabilježe nove uspjehe.”

Stranku je dodatno ogranièavala vlastita politièka kultura. Principom rotacije po kojem su se zastupnici u parlamentu mijenjali svake dvije godine i odredbom da nitko ne može biti istodobno visoki dužnosnik u stranci i zastupnik u parlamentu Zeleni su se èesto sami sprjeèavali. Ipak, poèetkom osamdesetih su zbog simpatija osvojenih na temi zaštite okoliša bili uspješni na gotovo svim izborima. Najveæi uspjeh bila je zacijelo prva crveno-zelena koalicija u Hessenu 1985. godine. Ministar okoliša postao je današnji savezni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer.

Najniži pad uslijedio je nakon ponovnog njemaèkog ujedinjenja 1990. Zeleni nisu uspjeli uæi u savezni parlament. Tri godine kasnije zapadni Zeleni su se ujedinili s graðanskim pokretom Savez 90. Od tada se stranka službeno zove Savez 90/Zeleni. 1994. je stranka ponovo ušla u Bundestag zahvaljujuæi dominaciji pragmatiènog krila oko Joschke Fischera. Èetiri godine kasnije Zeleni su doživjeli konaèni proboj. Nakon uspjeha na parlamentarnim izborima ušli su u koaliciju sa SPD-om na saveznoj razini i prvi put sudjeluju u Saveznoj vladi. Kako jako se stranka promijenila pokazuje da je nekoæ strogo pacifistièka stranka odobrila intervenciju NATO-a na Kosovu. Karl-Rudolf Korte smtara to zaslugom Joschke Fischera.

”To je bilo vrlo teško. Da je to uspjelo sigurno je njegova zasluga. U stranci koja je nastala kao proturatna, kao mirovna stranka, kao mirovni pokret, to je vjerojatno bio najteži izazov.”

Tijekom sljedeæih godina Zeleni su skupa sa SPD-om morali donositi niz teških odluka kao što su prmjerice reforme poreznog i socijalnog sustava ili vojni angažman u Makedoniji i Afganistanu. I dok je SPD na Saveznim izborima 2002. prošao znatno lošije, Zeleni su na gotovo svim izborima dobivali ili isti ili još bolji rezultat.