Utjecajni lobi za naoruzanje usutkao americke politicare

Cetiri americka predsjednika - Jimmy Carter, Gerald Ford, Ronald Reagan i Bill Clinton - zagovarali su zakon kojim je u SAD-u od 1994. godine zabranjena prodaja 19 tipova poluautomatskog vatrenog oruzja s vise od deset metaka. Na pocetku svoga mandata i predsjednik George Bush podzavao je taj zakon - tako se barem cinilo a to je tvrdio i njegov ministar pravosudja John Ashcroft pocekom 2001. godine: "Uvjeren sam da je predsjednik Bush vrlo jasno dao do znanja da podrzava zabranu tog oruzja."

Nakon toga se medjutim nista nije dogodilo. Iz straha od utjecajne Nacionalne udruge za slobodnu prodaju i nosenje oruzja, National Rifle Association-a koja se nakon donosenja zakona, 1994. godine pobrinula da brojni zastupnici Demokratske stranke izgube svoje mjesto u Kongresu, sve su zakonske inicijative zapele vec u pocetnoj fazi. I to unatoc tomu sto je slobodan pristup oruzju u Sjedinjenim Drzavama cesto prouzrokovao kastrofe. Podsjetimo na masakr u jednoj skoli u Coloradu, 1999. godine. Tom Hausser, otac tada ubijenog Daniela Haussera tijekom rasprave u Kongresu obratio se zastupnicima zamolivsi ih da revidiraju svoju odluku. "To su cipele koje je moj sin nosio 20. travnja 1999. godine. Donio sam ih u znak opomene kako bi se ostale roditelje postedjelo onoga sto sam ja morao prozivjeti." Hausserovi su apeli ostali neuslisani.

Kriticari zakona ukazuju na cinjenicu da kriminalci, pa i maloljetnici - spomenimo jos jednom slucaj masakra u skoli u Coloradu, unatoc zabrani slobodne prodaje oruzja mogu nabaviti zabranjeno vatreno oruzje. Utjecajni lobisti za naoruzanje argumentiraju da se zloupotreba (vatrenog oruzja) moze sprijeciti ostrijim kaznama. A mnogi Amerikanci inzistiraju na svom pravu da svaki nekaznjeni gradjanin smije kupiti oruzje ako to zeli.

Cak i predsjednicki kandidat Demokratske stranke John Kerry mora, iz obzira prema potencijalnim biracima, diferencirano argumentirati. Tako je nedavno kritizirao predsjednika Busha zbog njegove pasivnosti uoci glasovanja o produzivanaju vazenja zakona, ali je istodobno neograniceno podrzao ustavom zajamceno pravo na posjed vatrenog oruzja. Kerry je tek apelirao na sportski duh svojih sunarodnjaka pozvavsi ih da porazmisle za koje ce se oruzje odluciti: "Kao vlasnik oruzja i lovac nesto znam vrlo dobro. Nikada mi ne bi palo na pamet s automatskom puskom otici u lov."

Studije o rezultatima primjene zakona o zabrani poluautomatskog vatrenog oruzja bile su proturjecne. Pojedine savezne drzave s velikim urbanim centrima, primjerice Kalifornija ili New York, u medjuvremenu su izglasale vlastite zakone o zabrani odredjenih tipova oruzja, sto je preme njihovim navodima znatno djelotvornije. Zagovaraci zakonskog rjesenja koje bi vazilo na saveznoj razini, unatoc trenutacnom porazu ne gube nadu. Jedan od njih je Denis Heneghan iz Centra Bradey : "Danas je dan tuge i zgrazanja. Ali jos nije propalo sve. Borit cemo se za novi prijedlog zakona kojim ce biti obnovljen status quo ante."