Više gladnih zbog slobodne trgovine

Od mliječnih prerađevina u Indiji živi više ljudi nego što Njemačka ima stanovnika: njih oko devedeset milijuna. Oko tri i pol milijuna živi od peradarstva i golema većina je daleko od toga da se može smatrati industrijskim proizvođačem. U pravilu je riječ o jednoj ili dvije krave koje obiteljima pomažu da ipak nekako spoje kraj s krajem.

Što će se dogoditi kad Indija, na zahtjev Europske unije, ukine carine na uvoz industrijski proizvedenog mlijeka u prahu iz Europe? Što će se dogoditi s oko 37 milijuna Indijaca koji se bave maloprodajom, često je riječ tek o drvenoj kutiji na prsima uličnih prodavača, ako se europskim koncernima poput Metroa ili Carrefoura, dozvoli otvaranje supermarketa?

"Siromašni Indijci nemaju izgleda!"

U humanitarnoj udruzi Misereor uopće ne sumnjaju u ishod takve neravnopravne utakmice. Stručnjak za svjetsku trgovinu te udruge, Armin Paasch smatra da će barem milijun sitnih trgovaca u Indiji morati napustiti taj posao, makar im je često to jedini izvor prihoda i ionako žive na granici siromaštva. U prosincu su u svim velikim indijskim gradovima održani golemi prosvjedi protiv najavljenog otvaranja tržišta Indije trgovačkim koncernima iz Europe.

Kod uvoza hrane, Christine Chemniz kao stručnjakinja za međunarodnu trgovinu zaklade Heinrich Böll sluti još gori ishod. Indija je, na zahtjev partnera u Europi i na zahtjev Svjetske trgovinske organizacije, već nekoliko puta snižavala carine za mlijeko i perad i svaki put je došlo do golemog povećanja uvoza iz Europe. "Ako se sad potpuno ukinu indijske carine za mlijeko u prahu i meso peradi, mala obiteljska seoska domaćinstva će biti izložena na milost i nemilost jeftinom uvozu iz Europske unije." To pak za takva domaćinstva ili za beskućnike koji preprodaju njihove proizvode, ne znači tek nešto manju zaradu nego pad ispod linije na kojoj se još nekako može preživjeti, u društvo 225 milijuna Indijaca koji su već i danas kronično pothranjeni, upozorava i Josef Sayer iz Misereora.

Teorija je jedno, Indija je drugo

Jer koliko god sve ekonomske teorije govorile kako carine ništa ne koriste i kako samo potiču neproduktivnost, u neravnopravnoj tržišnoj utakmici gdje europski kombinati imaju više peradi na jednom četvornom metru nego što ih ima čitava indijska obitelj, takve ekonomske teorije gube svaki smisao. Povrh toga, humanitarnim organizacijama i u Europi i u Indiji je osobito sumnjivo da se svi pregovori o slobodnoj trgovini EU i Indije - odvijaju daleko od očiju javnosti.

"Ne samo da indijske vlasti ne slušaju svoje malotrgovce i sitne proizvođače hrane, nego se i pregovori vode iza čvrsto zatvorenih vratiju - i u Europi i u Indiji", upozorava Ranja Segupta iz organizacije "Third World Network" iz New Delhija. Ona ukazuje i na činjenicu kako su i Europska komisija i vlada u Indiji "sustavno držale sve tekstove pregovora u tajnosti pred skupinom civilnog društva."

Vrijeme već ističe: planirano je da se sporazum o slobodnoj trgovini potpiše već krajem veljače, mada je ovog petka (10.2) sastanak izaslanstava Indije i EU-a završen izjavom kako se "još ne nazire kraj pregovorima i uklanjanju svih prepreka". Ipak, humanitarne udruge ustraju da - u svakom slučaju prije potpisa, konačno i javnost vidi, što su se političari i koncerni dogovorili. Traže i da se sva osjetljiva područja isključe iz ovog sporazuma i da se pogođene socijalne skupine uključe u pregovore. Predsjednica njemačke zaklade Heinrich Böll, Barbara Unmüßig zato smatra kako bi, sve dok nije jasno kako će se taj sporazum odraziti na život ugroženih socijalnih skupina u Indiji, potpisivanje sporazuma bio "neodgovoran čin".

Autor: Andreas Zumach/Anđelko Šubić

Odg. ur.: Snježana Kobešćak