Vilnius - ne samo tmurna prošlost i teška sadašnjost

Odnekud se čuje cvrkut ptica, inače gusta šuma guta svaki zvuk. 25 kilometara sjeveroistočno od Vilniusa najednom se pojavljuje niska zgrada obojana u ružičasto. U njoj se okupilo 40-ak žena. To su litavske učiteljice koje su se veselile opuštenom školskom izletu. Ali, sad moraju obući debele, plave jakne i oko vrata svezati crvene marame. One ne znaju da će uskoro ići u podzemni bunker. Na radiju svira ruska glazba, ali raspoloženje je još dobro. No, i to se mijenja kad iz zvučnika odjekne sovjetska himna.

Povratak u vrijeme SSSR-a

Žene sad moraju stati mirno, uzdignute glave gledati naprijed. Tri glumca odjeveni kao oficiri sovjetske tajne službe KGB-a mrko gledaju. Žene su u iduća dva sata prebačene u 1984. godinu, kad je Litva bila sovjetska republika.

U redu po dvije žene se spuštaju šest metara niže, u bunker od 2.500 četvornih metara. Zaudara po truleži. Postaje hladno unatoč debelim jaknama. Učiteljica njemačkog Odetta ne sluti ništa dobro: „Mučenje, bol, loše raspoloženje.“

Ne smiješ se smijati ni misliti

Kad su stigle dolje žene moraju ići dugim, tamnim hodnicima, uza stube, niza stube. Ideju za ovaj neobični obilazak dobila je Ruta Vanagaite, menadžerica kulture: „Posjetitelji najprije dobiju drugu odjeću. Oni time gube osobnost i od toga trenutka moraju samo slušati naredbe Komiteta. Ne smiju se smiješiti ili smijati. Ne smiju ni misliti, jer sad za njih misli KGB. I vrlo brzo nauče da im ništa drugo ne preostaje nego slušati.“

Cilj ovoga projekta je upoznavanje sa stanjem u Litvi u vrijeme Sovjetskog saveza: „Osobito za mlade ljude pojam slobode kroz ovaj show dobiva sasvim novo značenje i oni nakon toga bolje razumiju svoje roditelje.“

Festival romskih umjetnika

Iz strahota sovjetskog vremena u grubu današnjicu Vilnius kao europski grad kulture 2009. svoje posjetitelje vraća jednim drugim projektom.

Desetak romske djece stoji u skupini, jedno uz drugo, njihova odjeća je prljava, ona su mršava, izgledaju siromašno. Djeca u dobi od 10 do 12 godina su bojažljiva. Moraju pjevati u mikrofon, a uskoro će to morati činiti na još većoj pozornici. Djeca pripadaju projektu „Ternovilna“, u slobodnom prijevodu „mladi Vilnius“. U sklopu toga projekta Augustinas Beinaravicius želi pozvati Rome iz ovog kraja da nastupe sa svojim pjesmama, plesovima, pričama ili drugim aktivnostima. Za takav festival Beinaravicius se odlučio zato što nije zadovoljan ophođenjem s manjinama u Litvi.

S malo novca puno kulture

Da bi pokazao svoju internacionalnost Vilnius je pozvao mlade ljude iz čitavoga svijeta koji će svoje vještine moći pokazati na pozornicama europskoga grada kulture. Grad očekuje da će planiranim programom privući tri milijuna posjetitelja. I to unatoč činjenici da mu za te aktivnosti na raspolaganju stoji samo 23 milijuna eura, što je trećina iznosa koji stoji na raspolaganju drugom europskom gradu kulture - Linzu.