Visoka cijena kupljene sigurnosti

Pred ulazom u jednu diskontnu trgovinu vlada velika gužva, baš kao i svake srijede kad se u prodaji nađu posebne ponude. Danas je snižena cijena televizora i prijenosnih računala. Točno u osam sati ujutro otvaraju se vrata i nitko više ne može zaustaviti ljudske mase. Niti deset minuta kasnije sva ponuđena roba je rasprodana - i počinje svađa. Naguravanje, uvrede, i na koncu netko poteže i nož. Ova se scena dogodila prije nekoliko godina u njemačkom gradu Marsbergu. U trgovini nije bilo osiguranja.

Zaštitari bi, da ih je bilo na licu mjesta, možda i uspjeli spriječiti eskalaciju. Danas vladaju drugačija pravila. "Kad god robne kuće u prodaju puštaju proizvode za koje očekuju veliku navalu mušterija, ili kad organiziraju neko posebno događanje, onda oni moraju angažirati i čuvare", kaže Arnold Plickert, predsjednik Sindikata policije u Sjevernoj Rajni i Vestfaliji.

Policijski zadaci

Privatne zaštitarske firme u Njemačkoj preuzimaju sve češće zadatke za koje je ranije bila nadležna policija. Ali zaposlenici tih tvrtki nemaju ista prava i isto obrazovanje kao policajci. I jedni i drugi nose doduše uniforme, ponekad i oružje. Neki zaposlenici zaštitarskih poduzeća ponekad u radu odu i predaleko: sve češće se čuju žalbe građana koji se tuže na ograničavanje osobnih sloboda. A ima i velikih propusta u radu.

Privatnike ne angažiraju samo trgovci. I policija ih zna angažirati. Na njemačkim aerodromima sigurnosne kontrole obavljaju u pravilu privatni ponuđači - i to pod nazorom Njemačke policije. Privatnici su očito jeftiniji. Dio policijskog posla oni preuzimaju i na velikim događajima, npr. na utakmicama nogometne Bundeslige. "Organizatori se moraju pobrinuti da zajamče sigurnost posjetitelja. Policija je na licu mjesta nadležna samo u slučaju ako dođe do teških okršaja ili kaznenih djela", naglašava sindikalac Plickert.

U strahu su velike oči

U uslužnom sektoru posljednjih je godina rijetko koja branša ekspandirala tako snažno kao zaštitarska. Od 2005. broj privatnih ponuđača se gotovo udvostručio. "U 2011. je u području zaštite i sigurnosti djelovalo 37.500 poduzeća. Iz godine u godinu ih je sve više i više", zaključuje Paul Ebsen, glasnogovornik Njemačkog ureda za zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit). To su tjelohranitelji, zaštitari u poduzećima, izbacivači u noćnim klubovima.

U branšu nije teško "upasti". Ebsen kaže da se "od posloprimca zahtijeva samo da je apsolvirao izobrazbu za područje zaštite i sigurnosti". Policija se ipak žali da u tom žitu ima i puno kukolja. Mnogi zaštitari naime nisu svjesni koja su im prava, a što su im obveze. "Ne smiju prijetiti nasiljem ili ga primijeniti. Ne smiju nikoga uhititi ili ograničiti slobodu. Ne smiju provoditi ni kontrole u kojima se utvrđuje nečiji identitet", dodaje Arnold Plickert.

Šikaniranje u Amazonu

Internetski gigant Amazon proteklih se dana našao na meti kritika u Njemačkoj, nakon što je TV-postaja ARD (naslovna fotografija, autor: HR/Peter Onneken) objavila izvještaj o katastrofalnim radnim uvjetima sezonskih radnika iz inozemstva. Oni su bili zaposleni u njemačkoj centrali američke firme. U filmu se vidi zaposlenike privatne sigurnosne firme "Hensel European Security Services" (H.E.S.S.) iz Kassela kako odjeveni u pulovere marke ("Thor Steinar" (omiljene među desnim ekstremistima) nadziru smještaj stranih radnika - i pritom šikaniraju i strance i TV-ekipu.

Čuvari su, po navodima sezonskih radnika, u svako doba imali pristup stanovima u kojima žive i njihovim osobnim stvarima.