Visoke kamate za njemačke štediše

Škotska banka Bank of Scotland ponudila je u srpnju godišnju kamatu od 2,5 posto na štednju. Španjolska banka Santander jamči čak od 4 posto na štednju oročenu na tri godine. A estonska Bigbank nastoji privući njemačke štediše nudeći im kamatu veću od 5 posto. U usporedbi s ovim, kamate koje nude njemačke banke prilično su skromne.

Martin Faust iz frankfurtske School of Finance smatra da je za strane banke njemačko tržište vrlo zanimljivo. Njemačka je najveća članica Europske unije, ima 80 milijuna stanovnika, objašnjava Martin Faust: "Njemački građani imaju više od tisuću milijardi eura na računima u bankama ili štednim knjižicama. I zato je razumljivo da su strane banke zainteresirane za ovo tržište."

Basel III

Financijska kriza izazvala je promjene kada je o konkurenciji među bankama riječ, pokazuje istraživanje konzultantske tvrtke Roland Berger. Banke su se suočile s manjim stopama rasta i manjom zaradom i morale su smisliti novu strategiju. Pri tom važnu ulogu ima sporazum Basel III, kaže glavni tajnik Udruženja stranih banaka u Njemačkoj Oliver Wagner. Naime, Basel III propisuje veći vlastiti kapital banaka kako bi se zajamčila stabilnost na financijskom tržištu. "Zbog Basela III za banke je postalo važno imati što više štediša kako bi na taj način osigurale veći kapital. Zahvaljujući tome za štediše dolaze bolja vremena", kaže Wagner.

Ni tijekom financijske krize strane banke se nisu povlačile s njemačkog tržišta. Snažan gospodarski rast koji je uslijedio u Njemačkoj poslije krize samo je pojačao njihov angažman. "Posljednjih mjeseci pojavljuju se i arapske banke. Ima interesa i iz Azije. Kada je reč o klasičnom tržištu, kontinentalnoj Europi, te banke učvršćuju pozicije u sektoru poslovanja s privatnim klijentima", navodi Wagner.

Pouke iz financijske krize

Iako je za banke i dalje najunosnija trgovina vrijednosnim papirima i poslovanje s tvrtkama, i njemačke i strane banke sve više pažnje posvećuju privatnim ulagačima. One nastoje osigurati neovisnost i to je pouka iz financijske krize, kaže Martin Faust: "U vrijeme financijske krize banke su imale problema s refinanciranjem. To znači, kada odobravaju kredit, potrebna im je odgovarajuća svota novca. Ako nemaju, moraju posuditi. Međutim, u doba financijske krize taj mehanizam nije funkcionirao." I od tada je poslovanje sa štedišama postalo atraktivnije, pojašnjava Martin Faust: "Privatni klijenti su manje osjetljivi, što znači da su vjerniji banci i ne povlače novac tako brzo."

Ostaje pitanje što strane banke rade s ulozima njemačkih štediša na koje plaćaju visoke kamate? U krajnjoj liniji, cilj im je zarada. "Taj novac se koristi za kredite. Na primjer, Targo i Santander odobravaju potrošačke kredite – za automobil, televizor ili namještaj. Banka IngDiBa financira kupovinu nekretnina, Royal Bank of Scottland novac vjerovatno prebacuje u Veliku Britaniju, jer ovdje nema razgranate poslove s privatnim klijentima", kaže Faust.

No, kako stoje stvari kada se radi o sigurnosti uloženog novca? Ako neka banka ima sjedište u Njemačkoj, onda podliježe i njemačkim zakonima o zaštiti štediša. U Europskoj uniji jamči se za uloge do 100.000 eura. U slučaju stranih banaka koje nemaju sjedište ili filijalu u Njemačkoj važe zakoni matične zemlje.

Autorica: Monika Lohmüller / Nenad Briski

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm