"Visual Kei" - japanska scena novi trend u Njemačkoj

Blijeda lica s demonskim kontaktnim lećama, natapirana kosa, odjeća žarkih boja s raznim fetišističkim ukrasima. Kada pobornik scene Visual Kei prolazi ulicom, ljudi se za njim okreću. Scena predstavlja japansku subkulturu optički upadljivih glazbenika koji pripadaju raznim japanskim “independent“ smjerovima. Nastala 90-tih godina u Japanu kao sporedna pojava alternativne scene, Visual Kei u zadnjih nekoliko godina broji sve više pristaša i u Njemačkoj. Jedan od njih je i Haruki, 23-godišnji Nijemac koji si je kao i svi ostali pripadnici scene Visual Kei, dao japansko ime.

“Riječ ’Visual’ dolazi od optičkog, a ’Kei’ označava grupu. U 90-tim godinama taj su izraz koristili glazbenici, prvenstveno iz alternativne scene, kako bi se izdvojili iz japanskog mravinjaka. Činili su sve da bi se istaknuli iz mase. Raščupana kosa, kričava šminka“, objašnjava Haruki.

Stroga pravila odgoja i školstva, te poslovnog života u Japanu ne ostavljaju dovoljno prostora za razvoj individualnosti, pogotovo u odnosu na individualan izgled. Stoga se japanski rock-glazbenici 90-tih počinju neobično odijevati i šminkati, što privlači velik broj obožavatelja tzv. Visusa, koji slave svoje idole oponašajući njihov stil i kostime.

Emocionalni performance važniji od teksta

U središtu pozornosti svakog Visusa je glazba. Pri tom je njemačkim Visusima svejedno što su tekstovi pretežno na japanskom. Za 22-godišnju Saku bitan je performace: “Stvari se prenose na vrlo emocionalan način, znači i kroz pjevanje. To je drugačije nego kod zapadnih rock-bendova. Kada jedan Visus na pozornici pjeva neku tužnu pjesmu, može se dogoditi da počne plakati. Njegove emocije snažno utječu na njegovo pjevanje. Zato nije bitno pod svaku cijenu razumjeti tekst“, kaže Saku. Ona i Haruki osnovali su jednu od rijetkih njemačkih Visual Kei rock-grupa pod nazivom “Kogure“.

U želji da saznaju više o japanskoj rock-glazbi, oboje obožavatelja naučili su japanski i sami počeli pisati pjesme na japanskom. Band “Kogure“ sadržajno se bavi tipičnim temama iz rock-glazbe: ljubavnim, socijalnim, negirajem autoriteta.

Japanski izražaj u njemačkoj stvarnosti

No, premda se oblače kao japanski Visusi i pjevaju na njihovom jeziku, njihova stvarnost je pri tome ipak drugačija, smatra Haruki: “Mi ne živimo u Japanu, mi živimo u Njemačkoj. Sve što radimo temelji se na razini naših osjećaja, naših opažanja. A budući da smo u Njemačkoj, možemo primijeniti samo naše njemačko iskustvo.“ Iskustvo pokazuje: Visual Kei je novi trend među mladima u Njemačkoj. Na stotine pristaša scene sastaje se godišnje na “koeVit“-u i “beVit“-u, sastajalištima u Kölnu i Berlinu gdje pokazuju svoje kostime, slušaju japanske bandove i izmjenjuju poeziju.

Temeljeni na mitologiji japanskog kazališta Kabuki, osjećaji, koji sežu od erotskih do prijetećih, prikazuju se kroz odjeću. Tako su najrasprostranjeniji darkeri, a lascivno našminkane “darkerske Lolite“ i “darkerski aristokrati“ inspirirani su viktorijanskim stilom. Za Visual Kei odjeća i stil od velike su važnosti, ali kako naglašavaju, to je ipak, prije svega, glazbeni smjer: “Nije riječ samo o tapiranoj kosi i našminkanim dečkima. Iza toga se krije puno više. Zbog toga se npr. band Tokio Hotel ne može svrstati u Visual Kei. Oni imaju taj izgled, ali ne i glazbu koja se traži. To je njemački rock, ali ne i Visual Kei.“

Autorica: Volžana Anders

Odg. ur.: Željka Telišman