Vizualni udžbenik koji otkriva detalje o Držićevoj uroti

Pola tisućljeća prošlo je od rođenja jednog od najvažnijih hrvatskih, ali i europskih komediografa Marina Držića. Iako ga se danas pamti i po urotničkim pismima i diplomatskim spletkama, te svojevoljnom egzilu u Veneciji gdje je i skončao svoj život, dramski tekstovi «Skup», «Novela od stanca», «Dundo Maroje» ili «Tirena» osigurali su mu mjesto u svim važnijim svjetskim knjižnicama te u programima glasovitih sveučilišta. Koliko uzbuđenja Držić može izazvati i u 21. stoljeću govori podatak o iznimnom prošlogodišnjem otkriću hrvatskog znanstvenika Ennia Stipčevića koji je u Nacionalnoj knjižnici u Milanu otkrio prva izdanja Držićevih djela «Piesni Marina» i «Tirena Comedia» za koje se smatralo da su izgubljena. U sklopu obilježavanje Držićeve godine, koju je u svoj kalendar uvrstio i UNESCO, pretisci tih radova izloženi su ovih dana u Držićevoj kući u Dubrovniku. Već prvi mjesec godine tog glasovitog renesansnog umjetnika ispunjen je mnogobrojnim prigodnim događajima: nedavna Noć muzeja u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt protekla je upravo u znaku velikog komediografa, dubrovačko kazalište Marina Držića izvelo je ovih dana premijeru "Skupa" u režiji Zlatka Boureka, a u četvrtak navečer u Dubrovniku je premijerno prikazan i dokumentarni film o Držiću "Od tartare do urote" redatelja Vladimira Gojuna.

DEUTSCHE WELLE: U Vašem jednosatnom dokumentarcu sudjeluje niz stručnjaka i odličnih poznavatelja Držićeva opusa i života. Jeste li, radeći na filmu, uspjeli otkriti štogod o Držiću do sada nepoznatog?

VLADIMIR GOJUN: Zahvaljujući znanstvenicima koji su surađivali na filmu, a pritom mislim na djelatnike Zavoda za povijesne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, mnoge stvari koje se do sada nisu imale ni prilike doznati ili su, pak, recentno otkrivene, u filmu se ističu i pojavljuju kao nove spoznaje o Držiću.

O kakvim se spoznajama konkretno radi?

Spomenuo bih Držićev odnos prema samoj Dubrovačkoj republici i prema određenim ljudima iz tadašnjeg života Dubrovnika, s kojima je on očito često surađivao, razgovarao i družio se. Konkretno, to je lik koji progovara kroz njegova djela u filmu je Dživo Pešta, za kojega se zna da je postojao i da je bio Držićev dobar prijatelj, a često je i glumio u njegovim komedijama. Imamo i saznanja koja nam je otkrio mladi znanstvenik Lovro Kunčević. Radi se o sadržaju šestog urotničkog pisma, koje je nedavno otkriveno u Firenci. U njemu Držić traži pomoć Cosima Medicija pri svrgavanju s vlasti tadašnjih vladara Dubrovnika.

Igrane scene za vizualnu atraktivnost

Kako ste pristupili oblikovanju filma, s obzirom na to da u njemu sudjeluju i profesionalni glumci poput Miše Martinovića ili Perice Martinović, narator je Tonko Lonza, snimali ste na autentičnim lokacijama, glazba je posebno napisana…

Ono što smo autorica scenarija Slavica Stojan i ja pokušali učiniti jest približiti znanstvenu stranu proučavanja Držića najširoj publici i to kroz igrane sekvence. Do sada praktički neobjavljivane tekstove, koji postoje samo u fragmentima, pokušali smo inscenirati i mislim da smo kroz njih uspjeli dati prikaz tadašnjeg života. Mislim da smo dobili i dobar ritam zahvaljujući igranim scenama koje su ispale vizualno vrlo atraktivne.

Na tome zasigurno možete zahvaliti autentičnoj scenografiji, odnosno gradu Dubrovniku, koji je sam po sebi grad – muzej. Je li bilo teško rekreirati atmosferu Držićeva doba?

Pa, iako je Dubrovnik živa pozornica, otežavajuća okolnost bila je činjenica da je u gradu ostalo vrlo malo građevina iz ondašnjeg doba. Renesansni Dubrovnik je praktički ostao tek u tragovima, no mi smo pokušali neka mjesta iskoristiti za prirodnu scenu, koja nam je – na kraju krajeva –uštedjela dosta vremena i novca.

Originalna glazba na Držićeve stihove

Glazba u filmu prati Držićevo vrijeme, no radi se o temama skladanim ciljano za ovaj film. Tko je autor i kako je pristupio tom zahtjevnom zadatku?

Autor glazbe je Eduard Marčić. Posebno bih naglasio da je on iskoristio već postojeće Držićeve stihove nastale u prvom razdoblju njegova stvaralaštva, i – po mojem mišljenju - vrlo uspješno ih je uglazbio u songove, koje smo u filmu iskoristili čak i kao svojevrsne glazbene spotove.

Nakon dubrovačke premijere, koji su daljnji planovi za distribuciju filma? Hoće film biti prikazivan u sklopu kakvih obrazovnih programa, namjeravate li ga poslati na natjecanja?

Mislim da je ovaj film isključivo edukativne prirode. To je znanstveni film koji na drugačiji način pristupa materiji i zato je pogodan za korištenje u obrazovanju. Ja bih volio da taj film bude neka vrsta vizualnog udžbenika za srednje škole i mlađe ljude koji tek otkrivaju svijet književnosti. Veliki interes za film me čak i iznenađuje i postoje neke indicije da se film pusti i u kratkoročnu kino distribuciju, za školske projekcije.