Vlak nade

Vlak kasni. S više od dva i pol sata zakašnjenja stigao je na postaju Zračna luka Köln/Bonn. Načelno je to stresna situacija u Njemačkoj, kako za putnike tako i za radnike Njemačke željeznice (Deutsche Bahn, DB).

Ali, putnici koji su bili u ovom vlaku ne žale se. Nijedan od njih. Riječ je o pet stotina izbjeglica koji su ovim posebnim vlakom došli iz Salzburga i smješteni su u šatore na zračnoj luci. Najveći broj njih je previše toga proživio posljednjih mjeseci. Što je onda jedan vlak koji kasni u usporedbi s onim što su preživjeli u Siriji, Iraku...

Tri tjedna na putu

Malo šatorsko naselje nalazi se između izlaska na autocestu i aerodromske garaže. Sultan je jednostavno sretan što je ovdje. Dolazi sam iz svog rodnog grada Kundusa u Afganistanu. Na putu je već tri tjedna.

Vedro lice, crvena trenerka, izlizane tenisice... Izgleda kao običan tinejdžer, ali samo dok ne čujemo njegovu priču. Jer, sve što je proživio na svom dosadašnjem putu ima malo veze s onim što se zove "sjećanje iz djetinjstva".

"U Bugarskoj i Mađarskoj nas je tukla policija. Jednostavno su nas pohapsili i strpali u zatvor", objašnjava ovaj 16-godišnjak. Način na koji su se vlasti prema njima odnosile, kaže, bio je jednostavno strašan. I on je došao tzv. balkanskom rutom do Njemačke. Ali, prije toga je morao preko Irana, Turske i na kraju u Europu.

Oduševljen je dočekom u Kölnu i stalno zahvaljuje: vlastima, gradu, volonterima... Ima velike planove u Njemačkoj. "Došao sam da ovdje učim, da studiram." Nada se boljoj budućnosti, a dok se pozdravljamo na licu mu je osmijeh pun povjerenja.

Topao doček - internet i "halal"-obrok

Osmijeh kao Sultanov vidimo posvuda. Usprkos dugom putovanju, usprkos svim teškoćama, usprkos tome da su u stranoj zemlji. Skoro da se olakšanje kojim odišu ovi ljudi može rukom dotaći. Taj osjećaj nije promakao ni glasnogovorniku Grada Kölna Georgu Timmeru. Posebno je ponosan na WiFi-vezu koja im je osigurana.

"To je stvarno fenomenalno prihvaćeno. Izbjeglice imaju nevjerojatnu potrebu za komunikacijom. Žele stupiti u kontakt s rođacima, s obitelji..." I to bez obzira nalaze li se oni u Europi ili su još uvijek u domovini. Zato je još važnija činjenica da su vlasti mislile na to. Ali, i ostalo je prilagođeno potrebama izbjeglica.

Obroci su "halal", onako kako to sebi pripravljaju muslimani. Pri tom u malom šatorskom naselju postavljeni su znakovi koji označavaju put na engleskom, arapskom i paštunskom jeziku. Tu je čak i prostorija za molitvu, koja se nalazi odmah pored postaje mobilnih telefona i smartphonea. Tu je i prostorija s garderobom jer mnoge izbjeglice nemaju ništa osim onog na sebi.

Idućih dana će ovo šatorsko naselje biti mjesto prijema izbjeglica odakle će se autobusima dalje prevoziti u 47 prihvatnih centara.

Mnogima od izbjeglih koji su došli u ovo šatorsko naselje se ne skida osmijeh s lica i vrlo slično razmišljaju, bez obzira radi li se radi o osobama iz Afganistana, Sirije, Iraka ili Pakistana. "Samo što dalje", moto je mnogih. A kako će njihov život izgledati dalje o tome se u ovom trenutku ne razmišlja previše.