Vrata prema svemiru u bodljikavoj žici

Za vrijeme nacističke Njemačke se lako mogla izgubiti glava već i na spomen Peenemündea, mjestašca na otoku Usedomu na Baltičkom moru. Tamo je još od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća nicala super-tajna istraživačka postaja za razvoj raketa. Na njezinom čelu je bio Wernher von Braun, tada još mladi znanstvenik kojemu je bilo jasno kako samo Hitler i nacisti imaju dovoljno novca da financiraju njegovu strast: raketom krenuti u svemir.

3. listopada 1942. je na lansirnu rampu postavljena raketa tehničkog naziva "Aggregat 4". Već mnogo pokusa je završilo neuspjehom, tako da su i nacisti postali već sumnjičavi, ima li ovaj projekt uopće smisla. Jer u to doba su s bojišta već počele stizati za naciste loše vijesti, a Hitler je u Berlinu maštao o "Čarobnom oružju" - Wunderwaffe kojim će bombardirati i istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država.

Ljudsko djelo - ili djelo neljudi i logoraša

Konačno, start ove rakete je uspio: već nedugo nakon lansiranja je postigla brzinu četiri puta bržu od zvuka i po prvi puta u povijesti, djelo ljudskih ruku se otelo sili Zemljine gravitacije i barem na kratko "zavirilo" u svemir: to znači da se uspelo na više od 100 kilometara visine.

Ali to nije bilo djelo samo inženjera i fizičara koji su morali otkrivati baš sve o raketnoj tehnici, nego i na tisuće logoraša i prisilnih radnika koji su radili u Peenemündeu. Veliko je pitanje, bi li nacisti uopće uspjeli stvoriti to "čarobno oružje" bez njih.

Tamo je u nekim vremenima radilo 15 tisuća ljudi od kojih su samo malobrojni bili nacističke glavešine i inženjeri. Uvjeti života i rada za te nesretnike su bili stravični: tu nacističku utrku u svemir je životom platilo više od 20 tisuća prisilnih radnika. Njima treba dodati još tisuće žrtava tog nacističkog "osvetničkog" oružja, Vergeltungswaffe - odnosno V-2. Jer umjesto istraživanja svemira, te rakete su služile samo da se nastavi bombardiranje Velike Britanije.

Misterija Peenemündea i dalje uzbuđuje maštu

Ipak, nacistička tajna je otkrivena i Peenemünde su 1943. saveznički bombarderi praktično sravnili sa zemljom. Tek nedavno je svih 25 četvornih kilometara ispitne postaje otvoreno za javnost. Nakon rata je to bila zabranjena zona vojske DDR-a i  vježbalište za bojevo gađanje, tako da je potrajalo dok je sve očišćeno od neeksplodiranih naprava. S druge strane, misterija Peenemündea još uvijek uzbuđuje maštu tako da tamošnji muzej i Hitlerova "Vrata u svemir" posjećuje oko 200 tisuća posjetitelja godišnje.

Kustos muzeja Christian Mühldorfer-Vogt se i koncepcijom izložbe, uvelike trudi pokazati, kako on kaže "Janusova dva lica tehničkog napretka". S jedne strane je lice do tada neviđenih otkrića u raketnoj tehnologiji, ali s druge strane posjetitelji mogu vidjeti i svjedočanstva iz tamošnjeg koncentracijskog logora Karlshagena 1 i vidjeti smrt i patnje koje je donio taj ispitni centar i oružje koje se tamo stvaralo.

"Profesor H.c." von Braun

Nakon rata, među saveznicima je vladala prava jagma za svaki vijak i svaki komadić papira koji je ostao od istraživanja u Peenemündeu. Konačno, jedan od najbolje očuvanih primjeraka tog slavnog "Aggregata 4" nalazi se u muzeju - u Washingtonu. Lov je vladao i na njemačke znanstvenike koji su sudjelovali u istraživanju. I Wernher von Braun je postao američki državljanin i uvelike pridonio američkom raketnom programu NASA-e kojim je čovjek doista stigao na Mjesec.

Ipak, kustos muzeja u Peenemündeu niti danas nema baš osobito mišljenje o "profesoru" von Braunu - kako se predstavljao i u Americi. "On bi zapravo trebao biti 'profesor h.c.' - ali ne honoris causa (počasni profesor), nego Hitler causa:  profesuru je dobio od Hitlera za zasluge za razvoj tajnog oružja", konstatira Mühldorfer-Vogt. Jer usprkos njegovim zaslugama za razvoj raketne tehnologije - i makar praktično ne postoji fotografija von Brauna u uniformi, on je bio "Sturmbahnführer" SS jedinica koji je morao znati koliko žrtava među prisilnim radnicima je koštao njegov tehnički uspjeh.