Vrlo vitalni "starac"

Ne baš privlačna predodžba putovanja vlakom u neudobnoj četvrtoj klasi od Berlina do Varšave bila je davne 1882. godine kap koja je prelila čašu kod 54 glazbenika iz orkestra Benjamina Bilsea. Oni su pokupili svoje stvari i osnovali vlastiti orkestar. Nakon porođajnih muka, vrlo brzo su postali jedan od najpoznatijih orkestara Njemačke i osvojili koncertne dvorane širom svijeta. Berlinski filharmoničari su danas, 125 godina poslije, zvijezde u svijetu klasične glazbe i s razlogom svečarski slave ovaj poluokrugli rođendan. Jedna od tih rođendanskih svečanosti bila je i tradicionalni «Europski koncert» održan 1. svibnja u berlinskoj tvornici kablova u znak sjećanja na vremena kada ovaj slavni orkestar nije imao vlastitu koncertnu dvoranu.

Koncertna dvorana -"rolalište"

Uvertira Wagnerovog «Parsifala» nije se našla slučajno na programu ovogodišnjeg «Europskog koncerta». «Parsifal» je premijerno izveden 1882. godine. Iste te godine, 1. svibnja, 54 berlinska muzičara su osnovala jedan novi orkestar. Berlin je tada divovskim koracima rastao u metropolu. Novi orkestar je u traženju mjesta za koncerte improvizirao. Prvo fiksno mjesto bila je prilično atipična koncertna dvorana: sportska arena u koju su se Berlinačani dolazili «rolati». Nitko nije mogao ni slutiti da će iz tog orkestra jednog dana izrasti orkestar svjetskog glasa. Danas Berlinski filharmoničari imaju svoju zgradu i daju stalan posao 129 ljudi. Idu na gostovanja širom svijeta a od 1999. pod vodstvom šefa-dirigenta Simona Rattlea. Sir Rattle se posljednjih godina posebno angažira u edukacijskom programu za muzičku izobrazbu djece i mladih. Intendantica Pamela Rosenberg vrlo je zadovoljna: «Jako me veseli što je vitalnost ovog orkestra toliko velika da nitko ne bi rekao da je riječ o 'starcu od 125 godina', već su Filharmoničari sasvim mladi i vitalni.»

Sporan datum rođenja

125. rođendan ima, međutim, jednu muzičkopovijesnu začkoljicu. 1882. je bilo više datuma koji bi se danas mogli slaviti kao rođendan. Prvi koncert u listopadu, na primjer, ili izdavanje bilježničke potvrde. Stoga je vodstvo Filharmoničara odlučilo rođendanske aktivnosti rasporediti po cijeloj sezoni.

«4. studenog ćemo cijeli dan slaviti orkestar i njegovu vještinu tako što ne samo da ćemo izvesti jedno veliko djelo, već ćemo 9 sati u obje dvorane izvoditi komornu glazbu. To je ono fascinantno kod ovog orkestra: unutar njega postoji 35 komornih konstelacija. Takvo nešto inače ne postoji na svijetu. I to želimo proslaviti.»

Za Berlin su njegovi filharmoničari važni kulturni ambasadori. No, Berlin mora štedjeti. A to «kači» i područje kulture. Već pet godina orkestar funkcionira kao zaklada. 40 posto novca dobija iz berlinskog proračuna, a ostalih 60 posto mora sam dobaviti. Takva forma ima i svoje prednosti: Berlinski filharmoničari mogu svoje prihodi investirati u što i kako sami hoće, upućuje član uprave orkestra Jan Diesselhorst: «Višak prihoda od, recimo jedne turneje po Japanu, možemo potrošiti za turneju po Južnoafričkoj Republici koja nam ne donosi zaradu, ali koja ima obrazovnu svrhu. Planiramo tako u proljeće 2009. seriju koncerata u Južnoafričkoj Republici, suradnju s tamošnjim orkestrima – tamo ne dobijamo novac nego ga moramo još trošiti, pa nam ovakvi dodatni prihodi jako dobro služe.»

Višak prihoda od prošlotjednog «Europskog koncerta» je već, takorekuć, potrošen – on ide u dobrotvorne svrhe jednog muzičkoj školi u berlinskoj četvrti Köpenick.