Vukovi se vraćaju u Njemačku

Tijekom vremena je vuk (canis lupus) gotovo u potpunosti nestao iz Njemačke kao i iz ostalih srednjoeuropskih zemalja i preselio se na krajnji sjever Europe. Prije tridesetak godina ponovno se međutim počeo vraćati na nekadašnja područja, a zadnjih deset godina sve se češće naseljava i u Njemačkoj. Ovdje se očigledno osjeća izuzetno dobro, a broj pripadnika ove vrste se samo tijekom prošle godine udvostručio. Posebno velik broj je zabilježen sjeverno od Berlina.

Lagodan vučji život

Da vukovi u Njemačkoj mogu voditi relativno ugodan život nije zapravo niti najmanje čudno. Zaštitari životinja ih štite, a hrane u prirodi ima u izobilju: vukovi doista mogu birati između srna, jelena, zečeva…“U Njemačkoj trenutno živi između 100 i 120 vukova. To je dvostruko više nego 2010. godine“, kaže biolog i zoolog Norman Stier. On radi na Tehničkom fakultetu u Dresdenu i već godinama prati rast i razvoj populacije vukova koji žive slobodno, u prirodi. Najveći broj vukova, kaže Stier, žive na području istočne Njemačke, u Saksoniji i na jugu pokrajine Brandenburg ali i u Mecklenburg-Vorpommernu gdje se trenutno čak stvara i jedan novi čopor. Oni u pravilu biraju nenaseljena područja ili pak ona koja su do još nedavno pripadala vojsci kao mjesta za vježbe.

Sobovi za objed

Međutim, činjenica da se vukovi sve više razmnožavaju po njemačkim šumama ne raduje sve u tolikoj mjeri kao zoologa Stiera. „Ujutro kad izađem pogledati moje životinje u posljednje vrijeme me uvijek nekako obuzme neki čudan osjećaj“, kaže primjerice Horst Hildebrandt iz Meyenburga pored Wittstocka.

On je prošle godine izgubio veliki broj svojih sobova, dok su mnogi iz susjedstva izgubili čitava stada ovaca. „Tijekom cijele ove diskusije i priče kako se vukovi ponovno šire i naseljavaju, nitko ne vodi računa o nama, seljacima, stočarima i poljoprivrednicima“, kaže Hildebrandt koji trenutno na svom imanju ima oko 100 jelena, 50 muflona i 20 škotskih goveda. „Za goveda se ne brinem, no divljač je već problem, oni lako mogu postati vučji plijen“, kaže on i dodaje kako za sada stručnjaci nisu izračunali koliko vukova zapravo uopće ovo područje može podnijeti.

S njime se slaže i Hans Fehrmann. On je prošle godine izgubio četiri soba i četiri telića. Od tada, kako kaže, on ne čeka na pomoć izvana već si pokušava pomoći sam. Kako bi zaštitio svoje životinje, dao je za nekoliko tisuća eura izgraditi električnu žicu oko dijela imanja gdje se one nalaze. „No, usprkos tome strah je i dalje prisutan i vrlo sam sumnjičav kada je u pitanju nekontrolirano naseljavanje vukova“, kaže on.

"Treba proći samo malo vremena..."

Norman Stier u diskusiji koja se sve više u Njemačkoj rasplamsava zauzima stajalište kako je treba proći neko vrijeme da bi se čovjek ponovno naviknuo na vuka. „Što će više vremena ljudi živjeti pored vukova, to će postati tolerantniji prema njima. Na područjima gdje vukovi žive već više od deset godina upravo je tako bilo – u početku teže, no sada više nema problema. Stanovništvo najnormalnije odlazi u šume, beru gljive, čak se i djeca šeću po šumama“, uvjerava Stier.

Kako će se situacija dalje razvijati tek će se vidjeti. Hoće li vukovi uspjeti zadržati svoju staru novu domovinu ili će ponovno iz nje biti protjerani? Zaštitari i stručnjaci već uvelike predlažu područja i površine gdje bi se ove životinje mogle nesmetano kretati i razmnožavati, no istodobno se povećava i broj inicijativa koje se zalažu u potpunosti protiv toga da vuku bude prepušten i četvorni metar njemačkog teritorija.

Autorica: Željka Telišman (dpa)

Odg.ured: A. Jung-Grimm