«War Child» – Borba Emmanuela Jala
13. veljače 2008
„War Child” (Ratno dijete) naslov je dokumentarnog filma Christiana Karima Chroboga, koji prikazuje život jednog mladog čovjeka.
„Kad su me mediji prepoznali, našao sam se pred izborom: ili ću tu mogućnost iskoristiti misleći samo na sebe, ili ću je iskoristiti i govoriti o mom narodu. – Stoga, jer znam da je to mojem narodu vrlo potrebno. A ja predstavljam te ljude i njihove boli. Zato, kao jedan od njih, koristim svoju vlastitu životnu priču.“
I djeca morala braniti zemlju
Emmanuel Jal, nezgrapan mladić, s izrazito zamršenim loknama, danas živi u Londonu. «Glazba je uvijek bila dio mog života», ističe on. «Samo ponekad, u fazama kad mi je život bio strašno težak», tada sam prestajao pjevati. Kod kuće, u Sudanu:
«Kod nas je bio rat, u kojemu smo se svi morali boriti. Nije bilo nikoga, tko nam je pomagao. Zato je svatko morao sudjelovati u obrani zemlje.»
Obuka u izbjegličkom logoru
Jalov otac se u sudanskom građanskom ratu borio na strani oslobodilačke vojske, protiv gospodarske, političke, vjerske i socijalne dominacije sjevera nad nemuslimanskim i nearapskim Sudancima na jugu ove najveće afričke države. I Emmanuel je otišao u rat, kao dijete vojnik, nakon što je njegovo selo bilo razoreno, nakon što je svojim očima morao gledati brojne masakre; nakon majčine smrti, te kada je završio obuku u jednom izbjegličkom logoru u Etiopiji.
«Mnogi su dječaci vojnici iz mojeg sela prošli kroz brutalna iskustva. Gledali su kako im siluju majke. Neki su vidjeli kako su im silovane sestre. Neki su gledali kako su im sela spaljivana. Moje rođakinje i jedna tetka su također silovane. Majka je isto tako ratna žrtva. Naša su sela uništena, kuća nam je izgorjela. Bili smo napadnuti, morali smo bježati. Zbog toga smo i postali djeca vojnici. Jer smo se morali boriti protiv neprijatelja i pomoći u zaštiti naše zemlje.»
Mirna priča sa strašnim slikama
U filmu Christiana Chroboga «Ratno dijete» Emmanuel Jal priča vlastitu priču tako ozbiljno i tako opušteno, kao i sada u ovom intervjuu. Ali, priču ilustrira strašnim slikama iz tih ratnih godina, analizama i procjenama:
«Kad sam imao 13 godina, još sam u svojim mislima bio u ratu. Čak i kad sam imao 25 godina, takvo se stanje nije promijenilo. Kada sam, s 8 godina, probao biti vojnik, u sebi sam osjećao snažno ogorčenje i želju za osvetom. Dakle, odrastao sam s osjećajem strašne mržnje. A film govori kako sam se iz takvog stanja promijenio u čovjeka, kakav sam danas.»
Glazba kao oružje
Ta promjena je počela, kad je Emmanuel Jal otkrio glazbu kao oružje. Kada je glazba postala njegov instrument, i kada je u svojoj nutrini pronašao mir. Kada je u svojim pjesmama mogao pričati o vlastitoj patnji i o ljutnji jezikom glazbe.
« Pomaže mi kao čovjeku. Meni osobno sad je dobro. A ako želiš početi pomagati drugima, najprije moraš početi od sebe. Ja sam našao svoj mir, mir u svojem srcu. Ali, moram iskoristiti svoja iskustva kako bih prikazao borbu mojeg naroda.»
U svibnju će izaći novi Jalov album. Zvat će se «War Child» -Ratno dijete. Emmanuel je na njemu radio dvije godine. Za sebe i za svoj narod u Sudanu.