Wolf Biermann - čovjek koji priča stihovima

Iako neki drugi u dobi od 70 godina pišu autobiografije, Wolf Biermann je sumnjičav prema ideji stavljanja svog života na papir. To je, kaže on, kao da netko sam sebi iz grudnog koša iščupa srce: «Oni koje to zanima odmah će progutati tekst, a oni zasićeni će ga samo liznuti i ostaviti po strani». 15. studenog Wolf Biermann, jedan od najpoznatijih njemačkih kantautora slavi 70. rođendan. A 13.11. bilježi se 30. obljetnica spektakularnog mu oduzimanja državljanstva DDR-a. Biermann ima što za reći: odrastao je u nacističkim vremenim, a kasnije je on, komunist po slici i prilici, preselio u komunističku Istočnu Njemačku. U toj zemlji su mu kasnije zabranjene pjesme i britki stihovi. Biermann i dan-danas sklada i pjeva. Kao nijedan drugi autor, u svojim je pjesmama intenzivno obradio i privatna iskustva, a ona su u Biermannovom slučaju uvijek imala i jednu političku dimenziju. Tako u stihovima upoznajemo njegovu baku Meume, majku Emmu, prijetelje Havemanna i Rainera Kunzea. Zato svakome onome tko želi upoznati Wolfa Biermanna ne treba njegova autobiografija. Treba se samo držati njegovih pjesama. Gotovo 30 CD-ova koje je do sada objavio nude puno materijala.
«Bessere Zeiten», bolja vremena... to je ono za što se Biermann trebao boriti. To je ono što ga je naučila njegova majka Emma. Mali Wolf je svjetlo dana ugledao 1936. u Hamburgu. Bile su to teške godine: Biermannova je otac bio komunist i Židov. 1943. je ubijen u koncentracijskom logoru u Auschwitzu. Dvije godine kasnije rat je završen i Njemačka je podijeljena u dva dijela. Tada je puno Nijemaca pobjeglo iz sovjetske okupacijske zone na zapad, a neki su napravili upravo suprotno. Oni su u DDR-u htjeli pomoći u izgradnji pravednije, socijalističke države. Među njima je bio i Wolf Biermann: «Tada mi se činilo da sam greškom završio na autoputu na kojem svi drugi ljudi voze u pogrešnom smjeru. Ja sam se, kao 16-godišnji dječak vlakom vozio prema Zapadnom Berlinu, ali ja uopće nisam želio ići u Zapadni Berlin i odmah nakon granice sam napustio vlak.»
I već je bio u Istočnoj Njemačkoj. Najprije je išao u školu, a kasnije je i studirao. A onda utemeljio jednu malu kazališnu skupinu. Prva predstava je trebala biti izvedena 1963. godina. Radilo se o gradnji Berlinskog zida. Komad je kratko prije premijere zabranjen. A nedugo nakon toga ni Wolf Biermann više nije smio nastupati kao kantautor. Socijalističkom su sustavu njegovi tekstovi bili previše kritični. Zbog toga javnost nije mogla ni čuti njegove balade s mješavinom tuge i bijesa zbog partijskih čelnika i sveprisutnih špijuna u DDR-u. Biermann je 12 godina pjevao samo kod kuće ili pred svojim prijateljima iz Istočnog Berlina. Njegove su pjesme na zapadu bile popularnije nego na istoku. 1976. ga se poziva na turneju po Zapadnoj Njemačkoj. Prvi veliki koncert je održao u Kölnu.
Biermann je uočavao frustraciju ljudi koji su ga okruživali. Bio je uvjereni socijalist, no želio je da taj socijalizam bude bolji od socijalizma partijskih funkcionara. Biermann se neumorno zalagao da ljudi ostanu u DDR-u i da mijenjaju državu čak i onda kada su ti isti ljudi bježali na zapad. Zašto? «Zato što su ljudi koji su konačno postali drski, kritični, ljudi koji nešto žele promijeniti, ljudi koji su nezadovoljni upravo najvažniji, najvrjedniji ljudi koje ima bilo koji narod na ovom svijetu. A kada oni odlaze istinitom nažalost postaje najgluplja rečenica koja je ikada izgovorena u DDR-u: «DDR, to je glupi ostatak», objasnio je on.
Zato je Biermann i bio potresen kada mu je nakon koncerta u Kölnu prije 30 godina oduzeto državljanstvo DDR-a. Taj je slučaj tjednima bio na svim naslovnicama. Unatoč protestima Biermann se nije smio vratiti u zemlju. Morao je, htio to ili ne, ostati u Zapadnoj Njemačkoj. A ostao je živjeti do današnjih dana u rodnom Hamburgu. Nakon nekog vremena počeo je snimati nove ploče. Nakon pada komunizma 1989. konačno je mogao otići na istok zemlje. No, stari partijski dužnosnici i dalje su bili tu: Wolf Biermann još uvijek je skeptičan prema stranci PDS, u kojoj se se okupili funkcionari iz bivšeg DDR-a. Iako se PDS zadnjih godina pokušava profilirati kao pacifistička stranka, Biermann njezinim vođama ne vjeruje ni riječ, jer «su oni prokušani militaristi, a to je i povijest pokazala. I to militaristi koji su cijeli DDR militarizirali od dječjeg vrtića sve do mrtvačkog odra.»
Nakon gubitka državljanstva Wolf Biermann je napravio veliki rez sa socijalističkim uvjerenjima. Iako je svoj novi CD nazvao upravo tako, više nije vjerovao u «raj na zemlji» koji je socijalizam htio podići u DDR-u. Biermann ipak nije odustao: njegove pjesme i dalje istovremeno zvuče agresivno i smiješno, drsko i melankolično. Pa čak i ako ne postoji raj na zemlji, bolja vremena, smatra on, nisu nemoguća.