Zašto je njemačko Predsjedništvo bilo uspješno?

S pravom se treba pitati zašto je posao Angele Merkel oko europskog reformskog sporazuma bio tako uspješan i doveo do kraja europske ustavne krize i zašto je pljesak bio tako buran i pohvale na kraju njemačkog Predsjdništva sa svih strana tako velike.

Njemačka je dobila najbolje ocjene za svoje Predsjedništvo. Rezultat možda i nije tako veliko iznenađenje. To potkrijepljuju i komentari dužnosnika u Bruxellesu koji su ocjenjivali njemačko Predsjedništvo. Tako je švedski diplomat Thomas Lindblom rekao kako su “Nijemci svoju domaću zadaću odradili i pri tome bili vrlo uspješni”. Luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn smatra da je “Njemačka odradila izvanredan posao, a kancelarka u Europskoj uniji vrlo brzo uhvatila ritam”. Znanstvenica iz European Policy Centra Jacki Davis je bila kratka i jasna: “Predsjedništvo je bilo trezveno, efikasno i provedeno vrlo profesionalno”.

Trnoviti početak

No na samom početku nije sve izgledalo tako ružičasto. U ljeto 2006. godine, dok su diplomati u ministarstvu vanjskih poslova pripremali čitav niz strateških dokumenata, većina ministarstava još nije znala što je konačan cilj. To je vrijedilo i za Ured kancelarke. “Osim Ustava nismo imali drugih tema”, tužio se savjetnik u kancelarskom Uredu još u kolovozu prošle godine. Njemačka koalicija bila je zabavljena sama sobom, a u Bruxellesu je nervoza polako rasla. “Već mjesecima čekamo na prijedloge, ali iz Berlina ne dolazi skoro ništa”, priznao je jedan visoki dužnosnik u Europskoj komisiji. Poznato je da briselske institucije u kojima se pripremaju europski zakoni u pravilu trebaju oko devet mjeseci vremena za pripreme kako bi pretočili ideje Predsjedništva u stanje koje je zrelo za odluku.

Uvijek se znalo što se traži od Berlina

Tri mjeseca pije njemačkog Predsjedništva koje je počelo u siječnju ove godine došlo je do pomaka. Ured kancelarke izvršio je pritisak na savezna ministarstva. Kancelarka Merkel postavila je svojeg šefa ureda Thomasa de Maizierea za koordinatora i time ga odredila za novog ministra za europska pitanja njemačke vlade što je ostao do danas.

On je vodio njemačko Predsjedništvo iz Ureda kancelarke – što je bio odlučujući razlog za uspjeh. De Maiziere je dirigirao ministarstvima i često puta osobno intervenirao u radu različlitih resora. Istodobno je imao intenzivan kontakt s najvažnijim njemačkim službenicima Europske unije u Bruxellesu, na primjer Henningom Klausom, šefom kabineta predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa, zatim Klausom Welleom, glavnim savjetnikom predsjednika Europskog parlamenta Hansa-Gerta Pötteringa, nadalje s Rudolfom Strohmeirom, najvažnijim političkim savjetnikom povjerenice za informacije Viviane Reding, i na kraju Matthiasom Rueteom, generalnim direktorom za velike teme poput energije i prometa. Bez dogovora i konzultacija na relaciji Berlin - Europska komisija i Europski parlament ne bi bilo moguće tako brzo ostvariti dogovor oko smanjenja roaminga za telefoniranje mobilnim telefonima u inozemstvu. Oko vanjskopolitičkih pitanja kontakt osoba u europskim institucijama bila je Helga Schmid, bivša voditeljica ureda ministra vanjskih polsova Joschke Fischera, koja sada vodi ured za planiranje kod Javiera Solane, visokog predstavnika Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost. Schmid je nekoliko puta dnevno telefonirala sa svojim kolegama u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova i Uredom kancelarke. Uvijek je točno znala što europski partneri žele od Berlina.

Dobra priprema

Predsjedništva se često puta obraćaju vlastitim službenicima koji rade u europskim institucijama. Zajednički jezik i način razmišljanja spajaju. Osim bliske suradnje vodećih službenika postojao je dobar kontakt i na najvišoj političkoj razini, na primjer između Merkel i Nijemca Pötteringa. Oboje već godinama imaju povjerenje jedan u drugog. To je bilo posebno važno u pregovorima oko novog Sporazuma. Ured kancelarke bio je najprije kritičan, ali je kasnije Europski parlament podržao prijedlog Angele Merkel da se spasi supstanca Europskog ustava. Istovremeno Merkel je njegovala vrlo tijesan odnos s predsjednikom Komisije Barrosom, što nije samo po sebi razumljivo. Barrosovi odnosi primjerice s bivšim predsjednikom Europskog vijeća, luksemburškim premijerom Jean-Claudeom Junckerom bili su vrlo opterećeni. No, povjerenje između Merkel i Barrosa pomoglo je oko brzog dogovora oko roaminga i oko sporazuma o zračnom prometu sa SAD-om kao i oko usvajanja nove strategije o zaštiti klime. Predsjedništvo i Komisija dobacivali su jedan drugome loptice umjesto da su ljubomorno promatrali jedan drugoga. Osovina Merkel-Pöttering-Barroso i odlučnost ovo troje protagonista da zajedničkim snagama nešto pokrenu, pored koordinacije de Maizierea u Uredu kanclerake, bitno su pridonjeli uspjehu Nijemaca.

Tu je bio i rad u stalnom predstavništvu Savezne Republike Njemačke u Bruxellesu. Tako je 240 suradnika vodilo oko 4.000 sastanaka. Za razliku od nekih ranijih Predsjedništava njemački službenici su “uvijek bili vrlo dobro pripremljeni”, izjavio je jedan diplomat Europske unije sa dugogodišnjim stažom u Bruxellesu. Svi suradnici njemačkog stalnog Predstavništva pri Europskoj uniji imali su sedam mjeseci zabrane uzimanja godišnjeg odmora, a morali su imati uključene mobilne telefone i noću. Uvijek su podastirali završne tekstove sjednica u zadnji trenutak kako ih nitko ne bi mogao razvodnjavati. To je učinila i Merkel na maratonskom sastanku na vrhu oko novog europskog sporazuma. Funkcioniralo je.

Ostaje nada da će slične sreće, uspješne ruke, ali i personalnih sposobnosti biti i portugalsko Predsjedništvo.