Za genetsku hranu ili ne
28. rujna 2004Oglas
Geneticari strahuju za plodove svoga rada. U Manifestu koji je izdalo vise od pet stotina znastvenika oni se zalazu za koristenje "zelene"genetske tehnologije, argumentirajuci kako se njome moze hraniti svjetsku populaciju i ujedno zastiti okolis. Profesor Klaus Amman, botanicar na sveucilistu u svicarskom gradu Bernu istice kako jos nema dokaza za opasnost genetske tehnologije. Amman je jedan od inicijatora Manifesta. "Moramo se nauciti odvagnuti sanse i rizike. A sto se tice genetski modificiranih biljaka imali smo punih 12 godina vremena za proucavanje studija o utjecaju te tehnologije na hranu i okolis da bi shvatili da su rizici sagledivi, naime apsolutno minimalni."
Potrosaci unatoc tomu vecinski odbijaju proizvode genetske tehnologije. Oni zbog toga zahtijevaju da se hrana koja sadrzi modificirane biljke jasno oznaci kao takva. Joachim Schiemannn, suradnik Saveznog bioloskog zavoda za poljoprivredu i sumarstvo iz Braunschweiga takve primisli smatra pretjeranima, jer, kako kaze: "Koegzistencija nije pitanje sigurnosti nego iskljucivo pitanje obavijestenosti potrosaca. Drugim rijecima - postotak modificiranih sastojaka u hrani u Europi iznosi 0,9 posto. Ako proizvodi prekorace taj postotak njih se mora jasno oznaciti kao modificiranu hranu. Oznacavanje nije potrebno ako namirnice imaju manji postotak i ako kod njihovog uzgoja nije svjesno upotrijebljena genetska tehnologija."
No, mnogi potrosaci inzistiraju na hrani koja je u potpunosti proizvedena bez genetske tehnologije. To su prije svega potrosaci koji namirnice kupuju kod malih poljoprivrednika koji biljke, stoku i perad uzgajaju tradicionalnim metodama. Razumljivo je da ti seljaci ne pokazuju ni najmanje tolerancije prema tehnologiji genetske modifikacije. Upotrebom genetski modificiranog usjeva, tvrde oni, moglo bi se zagaditi susjedna polja, i geni koji su prethodno ubaceni u neku vrstu na taj bi nacin mogli biti preneseni na nemodificirane primjerke iste vrste. Takva kontaminacija je, istice Joachim Schiemann, nespojiva s pretpostavkom koegzistencije: "Nulta je tolerancija nacelno nerealistican zahtjev. U tom bi se slucaju morali odreci tehnologije genetske modifikacije. Poljoprivreda je bioloski, otvoreni proces. Geni lete zrakom, oni se sire preko peluda, sjemenki ili drugim mijesanjem sto ne vazi samo za genetski modificirane biljke nego opcenito za sve biljke."
Vjetar i insekti prenose pelud s jedne oranice na drugu. Sigurnosnim odstojanjem medju obradjenim povrsinama ili razlicitim vremenom cvjetanja ili sjetve transport gena moze se doduse ograniciti, ali nikada u potpunosti onemoguciti. Za sada je nejasno na koji bi se nacin mogli spojiti interesi genetske tehnologije i poljoprivrednika koji se koriste ekoloskim metodama uzgoja. Vjerojatno ce drzava i sudovi morati intervenirati i odluciti hoce li se i kako bi se "zelena" genetska tehnologija mogla primjenjivati u Njemackoj. Trenuto joj se pise crno, smatra Lothar Willmitzer s Instituta Maxa Plaancka za molekularnu biljnu fiziologiju u Golmu pokraj Potsdama. Razlog tomu su, prema njogovom misljenju, odredbe savezne vlade o nadoknadi prouzrokovane stete. "Ako neki poljoprivrednik u svojim proizvodima nadje genetski modificirane biljke i zakljuci da svoje eko-prozvode zbog toga ne moze prodati, pa od svih ratara u neposrednoj blizini, bez obzira jesu li oni odgovorni za kontaminaciju ili ne, zatrazi odstetu, onda bi to u biti bilo isto kao da neki Mercedes prouzroci prometnu nesreci i da se sve vozace tog tipa automobila u krugu od 500 kilometara pozove na odgovornost. "
Pod takvim je okolnostima za poljoprivrednike vrlo riskantno upotrebljavati genetski modificirano sjeme. Od toga ih odvraca i Njemacka seljacka udruga koja ukazuje na gospodarske opasnosti. Zbog toga je malo vjerojatno da bi genetski modificirane biljke koje su u medjuvremenu proizvedene u laboratorijima uskoro mogle biti posijane na njemackim oranicama.
Potrosaci unatoc tomu vecinski odbijaju proizvode genetske tehnologije. Oni zbog toga zahtijevaju da se hrana koja sadrzi modificirane biljke jasno oznaci kao takva. Joachim Schiemannn, suradnik Saveznog bioloskog zavoda za poljoprivredu i sumarstvo iz Braunschweiga takve primisli smatra pretjeranima, jer, kako kaze: "Koegzistencija nije pitanje sigurnosti nego iskljucivo pitanje obavijestenosti potrosaca. Drugim rijecima - postotak modificiranih sastojaka u hrani u Europi iznosi 0,9 posto. Ako proizvodi prekorace taj postotak njih se mora jasno oznaciti kao modificiranu hranu. Oznacavanje nije potrebno ako namirnice imaju manji postotak i ako kod njihovog uzgoja nije svjesno upotrijebljena genetska tehnologija."
No, mnogi potrosaci inzistiraju na hrani koja je u potpunosti proizvedena bez genetske tehnologije. To su prije svega potrosaci koji namirnice kupuju kod malih poljoprivrednika koji biljke, stoku i perad uzgajaju tradicionalnim metodama. Razumljivo je da ti seljaci ne pokazuju ni najmanje tolerancije prema tehnologiji genetske modifikacije. Upotrebom genetski modificiranog usjeva, tvrde oni, moglo bi se zagaditi susjedna polja, i geni koji su prethodno ubaceni u neku vrstu na taj bi nacin mogli biti preneseni na nemodificirane primjerke iste vrste. Takva kontaminacija je, istice Joachim Schiemann, nespojiva s pretpostavkom koegzistencije: "Nulta je tolerancija nacelno nerealistican zahtjev. U tom bi se slucaju morali odreci tehnologije genetske modifikacije. Poljoprivreda je bioloski, otvoreni proces. Geni lete zrakom, oni se sire preko peluda, sjemenki ili drugim mijesanjem sto ne vazi samo za genetski modificirane biljke nego opcenito za sve biljke."
Vjetar i insekti prenose pelud s jedne oranice na drugu. Sigurnosnim odstojanjem medju obradjenim povrsinama ili razlicitim vremenom cvjetanja ili sjetve transport gena moze se doduse ograniciti, ali nikada u potpunosti onemoguciti. Za sada je nejasno na koji bi se nacin mogli spojiti interesi genetske tehnologije i poljoprivrednika koji se koriste ekoloskim metodama uzgoja. Vjerojatno ce drzava i sudovi morati intervenirati i odluciti hoce li se i kako bi se "zelena" genetska tehnologija mogla primjenjivati u Njemackoj. Trenuto joj se pise crno, smatra Lothar Willmitzer s Instituta Maxa Plaancka za molekularnu biljnu fiziologiju u Golmu pokraj Potsdama. Razlog tomu su, prema njogovom misljenju, odredbe savezne vlade o nadoknadi prouzrokovane stete. "Ako neki poljoprivrednik u svojim proizvodima nadje genetski modificirane biljke i zakljuci da svoje eko-prozvode zbog toga ne moze prodati, pa od svih ratara u neposrednoj blizini, bez obzira jesu li oni odgovorni za kontaminaciju ili ne, zatrazi odstetu, onda bi to u biti bilo isto kao da neki Mercedes prouzroci prometnu nesreci i da se sve vozace tog tipa automobila u krugu od 500 kilometara pozove na odgovornost. "
Pod takvim je okolnostima za poljoprivrednike vrlo riskantno upotrebljavati genetski modificirano sjeme. Od toga ih odvraca i Njemacka seljacka udruga koja ukazuje na gospodarske opasnosti. Zbog toga je malo vjerojatno da bi genetski modificirane biljke koje su u medjuvremenu proizvedene u laboratorijima uskoro mogle biti posijane na njemackim oranicama.
Oglas