Za gospodarski oporavak trebat će desetljeća

«Nema poslova, nema ljudi», kaže jedan Libanonac, drugi se žali kako nema pacijenata iako je kao zubni tehničar prije dobro živio. Prije pet tjedana glavni grad Bejrut još je vrvio od života. Mondena četvrt Downtown, srce grada, privlačila je turiste sa svih krajeva svijeta. A danas je Downtown zastrašujuće pust. U baru hotela s tradicijom, Bristola, vrti se samo par gostiju. Većina ima uz sebe kamere, uređaje za snimanje ili laptope. Chantal Summer, menadžerica Bristola gleda na ove rijetke goste s mješavinom interesa i zahvalnosti jer njezin hotel nije morao zatvoriti kao ostali u gradu: «Drago nam je da novinari dolaze pokrivati situaciju ovdje, ali cijene smo morali prilično spustiti. Sada bi u normalnim okolnostima bila špica sezone i mi bismo bili skroz puni, a sada jedva da je popunjeno i 50 posto kapaciteta.» Rat je pogodio sve branše, male i velike. Svi znaju da još dugo neće biti ponovno onako kako je bilo prije rata. Burzovni indeks u Bejrutu taman je bio u uzletu, strani ulagači su u zemlju investirali milijarde, sada još samo iz Saudijske Arabije i Kuvajta stiže humanitarna pomoć. Libanoncima, inače poznatima po poslovnoj umješnosti i bogatstvu ideja, ponestaje elana. Mnogi bogatiji građani napustili su zemlju i otišli u Europu ili SAD. Libanon je postao socijalni slučaj rata. Infrastruktura, ceste, mostovi i rafinerije su uništeni i trebat će godine da se sve to obnovi. I milijarde dolara – novac koji zemlja nema. Libanon je već prije rata imao dug od 40 milijardi dolara. Ako se može više nego bankrotirati, onda se to može reći za nekadašnju Švicarsku Bliskog istoka.