Za medicinske sestre - protuoklopne rakete

To otkriva sin libijskog diktatora za jedan francuski list: jer Libija prije svega želi moderno oružje. Sa tim dijelom sporazuma izgleda da su i u Francuskoj mnogi iznenađeni.

Zanimljivo je kako je sam sin Gadafija, Saif al Islam Gadafi zatražio razgovor sa novinarima lista "Le Monde" da bi im - kako kaže - objasnio neke stvari. Ukidanje smrtne kazne i kasnija izručenje medicinskih sestara i jednog liječnika Bugarskoj rezultat je sasvim jasne trgovine Francuske i Libije. Pri tome, atomski reaktor za pokretanje pogona desalinizaciju uopće nije bio toliko važan libijskom vođi: konačno, Libija ima ipak dovoljno nafte za pokretanje takvog pogona. Mnogo važnije za Gadafija bilo je pitanje, kako doći do suvremenog oružja. Jer, iako je Europska Unija načelno skinula embargo na izvoz oružja u Libiju još 2004., nitko se zapravo nije žurio naoružati libijskog diktatora. Dogovor konkretno predviđa isporuku suvremenih protuoklopnih raketa srednjeg dometa tipa "Milan" i povrh toga, gradnju tvornice oružja u samoj Libiji iako Saif Gadafi ne precizira, kakvo oružje će se tamo proizvoditi.

Iako je već dovoljno osjetljivo pitanje raketa koje proizvodi europski, prije svega francusko-njemački koncern EADS, još je zanimljivije da francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner i nakon interviewa sa mlađim Gadafijem uporno tvrdi:

"Nije bilo nikakvih protuusluga Libiji."

Tek to je u Francuskoj izazvalo brojne komentare: ne toliko jer bi to značilo kako jedan od njih - francuski ministar ili sin diktatora - laže, nego kako se doista može zamisliti da Kouchner, kao socijaldemokratski ministar u konzervatvnoj vladi - nije niti znao što dogovara njegov predsjednik. A to se ne dopada niti članovima Sarkozyeve stranke. Claude Goasguen: "Ovaj predsjednik je izabran jer je obećao kako će učiniti kraj takvoj tajnoj diplomaciji. Njegov ministar vanjskih poslova mora biti u stanju reći zastupnicima, kakvi su to sporazumi zaključeni."

Zastupnici ljevice zato zahtjevaju i formiranje istražnog povjerenstva. Jer, pitanja ima mnogo: koju je ulogu zapravo igrala supruga francuskog predsjednika Cecilia koja je barem dva puta bila u Libiji prije puštanja Bugarkinja? I drugo pitanje - što ministri Francuske uopće mogu obaviti bez blagoslova svemoćnog predsjednika Sarkozya?