Za neonaciste nema mjesta u hotelu

»Šest milijuna mrtvih? To ne može biti točno«, uvjeren je Udo Voigt. »Najviše je 340.000 osoba stradalo u Auschwitzu«, kaže vođa NPD-a, stranke njemačkih neonacista, u intervjuu što ga je nedavno objavio Prvi program nacionalne televizije ARD. Šef najradikalnije stranke u Njemačkoj, čelni čovjek krajnje desnice i – da stvar bude još gora, ako je vjerovati podacima iz njegova životopisa objavljenog na internetu – diplomirani politolog ne dovodi u pitanje samo razmjere holokausta.

Tužba protiv neonacističkog vođe

Voigt zahtijeva i povrat njemačkih teritorija izgubljenih nakon 1945. Baštinik ideologije Adolfa Hitlera, predsjednik partije što su je 1964. osnovali bivši nacistički dužnosnici traži da se Pomeranija, zapadna i istočna Pruska te Šleska oduzmu Poljskoj i opet pripoje matici zemlji. Nakon toga je predsjednik Odbora za unutarnje poslove Bundestaga, socijaldemokrat Sebastian Edathy odlučio tužiti vođu NPD-a. Barem nešto, kada je već iz formalnih razloga propao pokušaj zabrane partije.

Edathyjeva tužba je u prvome redu signal domaćoj i međunarodnoj javnosti, simbolično davanje do znanja kako se velika većina čestitih građana ove zemlje ograđuje od ideoloških rigotina i verbalnog smeća »vječno jučerašnjih«. No, ona je i svojevrsni izraz civilne hrabrosti u trenutku kada se država, poučena greškama iz prošlosti, zadovoljava obavještajnom obradom i praćenjem aktivnosti stranke, ne želeći bez apsolutne sigurnosti u uspjeh opet pokretati postupak zabrane NPD-a pred Ustavnim sudom.

Upečatljiv primjer građanske hrabrosti

Potez predsjednika Odbora za unutarnje poslove Bundestaga je jedan, ali ne i jedini primjer odlučnosti građana da se odupru neonacistima. I dok reakcije političara iz redova demokratskih stranaka na propagandu predstavnika radikalne desnice s pravom očekujemo (što ne umanjuje njihovu vrijednost i važnost), istupi malih, običnih ljudi s obzirom na moguće posljedice i opasnost kojoj se izvrgavaju ne razumiju se sami od sebe. Utoliko više raduje svaki pojedini slučaj civilne odvažnosti.

Za jedan takav posebno upečatljiv primjer pročulo se krajem protekle godine. Holger Apfel i Alexander Delle, predsjednik i dopredsjednik Kluba zastupnika NPD-a u parlamentu savezne pokrajine Saske (uz Mecklenburg i Predpomeraniju jedina savezna pokrajina u čijem su parlamentu zastupljeni neonacisti), primili su od direktora hotela »Holiday Inn« u Dresdenu pismo sljedećeg sadržaja:

Niste dobrodošli, poštedite nas dolaska

»Štovana gospodo, danas smo putem interneta (www.hotel.de) primili Vaše rezervacije i ne možemo se načuditi da ste se odlučili upravo za jedno američko hotelsko poduzeće s imenom stranog prizvuka. Budući da u našem hotelu niste dobrodošli i da svoje radnike ne želim dovoditi u situaciju da Vas pozdravljaju i poslužuju, zamolio sam www.hotel.de da stornira Vaše rezervacije.

Ako to iz pravnih razloga ne bude bilo moguće, želim ukazati da ćemo sve Vaše izdatke u našem hotelu istoga trenutka kao dragovoljni prilog proslijediti sinagogi u Dresdenu. Neka to bude skromno obeštećenje za svo zlo što su ga Vaši ideološki prethodnici svojedobno nanijeli kako sinagogi tako u prvome redu i njezinim nekadašnjim posjetiteljima. Kopiju ovog pisma dostavljamo i gradskom tisku. U nadi da ćete pronaći smještaj kakav zaslužujete i da ćemo ostati pošteđeni Vašeg posjeta, srdačno Vas pozdravljam.«

Ni lažna imena nisu pomogla

Gdje i kako su Apfel i Delle na kraju prenoćili nije bitno. U sličnoj situaciji u proljeće prošle godine pokrajinskom ogranku NPD-a u Donjoj Saskoj nije preostalo ništa drugo nego da otkaže planirani kongres stranke, nakon što njezinim dužnosnicima ni pod lažnim imenom nije pošlo za rukom unajmiti konferencijsku dvoranu te organizirati smještaj za delegate. Što nam to govori? Dok god je hrabrih građana, država se spokojno i u miru može pripremati za konačni obračun sa »smeđokošuljašima«.

A što se vrhovnog neonacista Voigta s početka ove priče tiče, njega očigledno brinu njemačke odštete za stradalnike Hitlerove diktature: »Postoji razlika između plaćanja za šest milijuna ili 340.000 mrtvih.« Mnogo je žalosnije što se novac poreznih obveznika sukladno Zakonu o financiranju političkih stranaka dijelom slijeva i u blagajnu NPD-a. No, tko zna koliko dugo još? Udo Voigt u svakom slučaju ne mora strahovati da će ostati gladan. Siguran sam da će ga rado da mu piše govore zaposliti iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad.