Zabava s puno decibela može izazvati oštećenja sluha

Glasna glazba, automobilske trube, dječja graja, bučni strojevi ili pseći lavež - svi smo svakodnevno izloženi buci iz raznoraznih izvora. To trajno zvučno opterećenje kod većine stanovništva dovodi do znatnih oštećenja sluha. Savezna centrala za zdravstveno prosvijećenje nedavno je s udrugom Inicijative za sluh krenula u ofenzivu.

Jonas Auler ima 12 godina i sjedi pred svojim kompjuterom. Ubacio je igru ”Radio 108,8” Savezne centrala za zdravstveno prosvjećenje, u kojoj se traži da kao novi šef te postaje osmisli radijski program.

"Sada, na primjer, mogu odabrati neki glazbeni stil koji ćemo puštati u programu. Tehno, pop, hip-hop ili rock”, objašnjava Jonas, koji točno zna za što će se odlučiti - za tehno. I to zato, kaže, jer se na radiju pušta moderna glazba, pa da svi slušatelji uključe svoje prijemnike. Kad bi svirala staromodna glazba, smatra on, ne bi im bilo zanimljivo.

Igra ”Radio 108,8” koja na prvi pogled izgleda kao dopadljivi opis načina na koji se radi radio, zapravo je uvod u svijet slušanja i sluha. Jer moderatorica u njoj objašnjava koliko je sluh osjetljiv i kako brzo može biti oštećen. Jonas je to zapamtio:

”U njoj se obašnjava kako mi čujemo, što se pritom sve događa, kakva je to lančana reakcija. Zvučni valovi padaju na bubnjić, to ga pokreće, on onda dodiruje nakovanj, a ovaj stremen. Pritom zatrepere membrane i tekućina u uhu se počne uzbiba pa se tako počnu prenositi zvučni valovi u našem uhu i mi onda čujemo stvari. To mi je bilo jako interesantno. Sada znam stvari koje prije nisam znao”, priča 12-estogodišnjak.

On iz vlastitog iskustva zna kako je to kad si izložen velikoj buci:

"Jednom sam bio na nekoj zabavi - puštao se hard-rock. Uh, uši su me boljele, bilo je vrlo neugodno."

Pedijatri bi bili sretni kada bi više djevojčica i dječaka Jonasovih godina imalo ovakvu svijest o tome što je preglasno, a što još u redu. No, baš kao i odrasli, i djeca općenito sve manje osjećaju kad bubnjić počne brujati ili kad određeni zvukovi počnu nervirati, tvrdi direktorica Savezne centrale za zdravstveno prosvijećenje, Elisabeth Pott.

”Sposobnost pravilnog slušanja je zapravo raznolikošću i stalnom kišom zvukova kojima je čovjek zapljusnut reducirana i zbog toga treba raditi na tome da se probudi senzibilitet za neugodne zvukove, koji možda i nisu preglasni, ali su ipak neugodni i mogu činiti slušatelja vrlo nervoznim. Sjetite se samo zvuka slavine koja kapa i koja ne može biti popravljena, to može čovjeka izludjeti.”

Preglasno, pretiho, prepenetrantno? Granica tolerancije je vrlo individualna i subjektivna. Elisabeth Pott objašnjava:

”Primjer za to su zvukovi koji mogu biti i izrazi oduševljenja i užitka. Djeca, na primjer, jednostavno rado prave buku. Pogledajte samo druge zemlje - u Italiji ili Španjolskoj je uobičajena razina buke na ulicama ili priredbama potpuno drukčija nego ovdje u našoj kulturi i smatra se nečim pozitivnim, jer je ljudi tamo doživljavaju kao izraz životne radosti.”

U Saveznoj centrali za zdravstveno prosvijećenje ne vjeruju da će ikada uspjeti nagovoriti mlade da potpuno odustanu od posjeta disko-klubovima, ali se nadaju da će ih naučiti kako se uvijek treba malo udaljiti od treštećih zvučnika.