Zagrebački urbani vrtovi
Stanovnici gradova željni su prirode. Mnogi se ne zadovoljavaju samo šetnjom po parkovima nego žele imati izravan dodir sa zemljom i kad dođe vrijeme ubrati plodove svoga rada. I u Zagrebu je takvih sve više.
Skvotiranje livade
Eko-ekipa iz naselja Prečko pokrenula je proljetos prvi kolektivni povrtnjak u Zagrebu, s uzgojem na organskoj bazi, a u kojem se građani-korisnici samoorganiziraju i odluke donose demokratski. Počelo je s ulaskom na nekorišteno javno zemljište, a potom su ih i gradske vlasti „polupriznale“ – do daljnjeg. Ali, presedan je svakako zabilježen, što predstavlja bogat urod i prije sjetve ili sadnje.
Suživot gredica i blokova
U obrađivanje urbanih povrtnih gredica, doslovce nadomak stambenih blokova, dosad se uključilo preko 60 ljudi; dnevno ih tu dođe barem par desetaka, najviše u predvečerje. Većinom su iz Prečkog i okolnih kvartova, pa dosta lagano realiziraju suživot s ostatkom lokalne zajednice. Jedan susjed, koji posjeduje parcelu tik do gradske, čak im je ustupio dio svog zemljišta na korištenje.
Na mladima svijet ostaje
Poznato je u svijetu da sredine s takvim inicijativama redovito ostvaruju višu razinu društvene povezanosti – napominje Ljiljana, djevojka koja nas je provela kroz vrt, i koja se u rad na njegovu razvoju uključila nakon prvih koraka dviju utemeljiteljica projekta, Nikoline i Romane. Doznajemo tako i da se ovdje za skoru budućnost planira osnivanje povrtlarske radionice za djecu.
Totalna reciklaža
Svi se organski ostaci sortiraju i odlažu u kompostište iza drvenih paleta, pa korisnici vrta ovdje već donose i otpatke iz vlastitog domaćinstva, razmišljajući da je bolje tako postupiti s njim i proizvesti si gnojivo, negoli ga prosuti u standardni kontejner za smeće. Očito je riječ o ekološkoj avangardi, znamo li da se korisni otpaci diljem Hrvatske još uvijek ne tretiraju na poželjan način.
Permakulturna filozofija
Nataša u Prečko dolazi s Trešnjevke, koja baš i nije susjedni kvart, ali joj nije teško – voli raditi u vrtu, gledati kako napreduju tikvice i rajčice, ili pak cvijeće zasađeno između povrtnica. Lijehe ovdje nisu uobičajenog četvrtastog oblika, nego najčešće šesterokutnog, po uzoru na pčelinja saća i permakulturno načelo minimalnog zauzdavanja prirode, te što veće usklađenosti s njom.
I prema korovu nježno
Dade se u Prečkom naletjeti i na kakvu ekstravaganciju, poput kultivara plave rajčice, tik do „klasične“. Još vidljivija karakteristika vrta je njegova relativna obraslost pirikom, korovom koji se ovdje dobro prima, s obzirom na nekorištenje pesticida što su inače dobrano zatrovali Hrvatsku. Uzgajivačima preostaje da korov pokušaju suzbiti zastiranjem slamom i kartonom.
Sklad u kontrastu
Dok oblijeće suncokretov cvijet, bumbar je sav u jedinstvu s njim, stapajući svoje jarke i mrke boje s njegovima. Tako živi čitav ovaj povrtnjak u Prečkom: uklopljen i u bujnu prirodu što se otvara na rubu velegrada, i jednako u intenzivno mu društveno biće. Sudionicima u projektu zaželimo da ustraju na razvoju vrta i da im Grad – od njega već dobivaju besplatnu vodu – ostane naklon.
Poticanje trenda
Od prošlog proljeća, Grad Zagreb je naglo povećao broj povrtnjaka izdanih građanima na korištenje bez naknade, uz besplatnu vodu, a sve je bilo potaknuto nastojanjima udruge Parkticipacija. Radi se o više novih lokacija; zacijelo najpoznatija je ova u Novom Zagrebu - na Lakunu, između četvrti Sopot i Sloboština. U pozadini se vidi „Mamutica“, najveća stambena zgrada u Hrvatskoj.
Spontana bliskost
Ivica, vrtlar koji tu svakodnevno dolazi iz obližnje četvrti Dugave, zahvalan je na plodovima izdašne prisavske zemlje. Ali, kako nam je rekao, dobitak se ne mjeri samo veličinom 50 kvadratnih metara koliko je svatko od zainteresiranih dobio na obradu, nego i susretom sa susjednim korisnikom. Na Lakunu građani nisu službeno organizirani, no svejedno se zbližavaju spontano, uživo i na Facebooku.
Politička gesta
Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću može se zamjeriti na „preotimanju“ projekta spomenute udruge Parkticipacija, koja se zalagala za samoorganizirano kolektivno vrtlarenje građana, dok ih je on sveo na formalno razdvojene individue. Ipak, nešto se unatoč tome pomaklo, sa šansom da bude još bolje, uz pomoć javnih subvencija koje uključuju i rezervoar pokraj kojeg nam je pozirao vrtlar Ante.
Razmjena ideja
Ante je parcelu opremio sistemom za štedno navodnjavanje - odrezanim plastičnim bocama koje su grlićem nadolje zabodene u tlo i koje vodu usmjeravaju izravno ka korijenu biljke. Nakon iskušavanja modela, u slučaju uspjeha može se očekivati njegovo širenje po Lakunu. Ovdje, među dosad preko stotinu okupljenih vrtlara, na isti način kruže ideje, sadnice i sjemenje, oprema – riječju, sve.
Dragocijen terapijski efekt
Između nasada raštike i mrkve, malčiranih segmenata i ograde koja se improvizira na razne kreativne načine, upoznali smo i gospođu Anu. Na pitanje što nalazi u ovakvoj djelatnosti, osim što zacijelo više ne mora ići na tržnicu, rekla nam je da to jest značajno, ali nije najznačajnije. „Veseli me gledati kako raste“, glasi njezin odgovor, „a i zdravo je. Otada mi se, evo, i psorijaza povukla.“