Zapadni Balkan ostaje pred vratima EU-a

Deset godina poslije Solunske deklaracije kojom je EU potvrdila „europsku budućnost“ Zapadnog Balkana, zastupnici EU-a ponavljaju da ujedinjenje Europe nije kompletno bez proširenja na cijeli Zapadni Balkan. Istodobno oni ne žele davati prognoze ili, kako kažu, „lažna ohrabrenja“ kada bi se to moglo realizirati. Iako je, svojevremeno, 2018. godina (kao simbolika stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata) djelovala kao realnost za pristupanje Zapadnog Balkana Uniji, sada to više nije slučaj.

Pristupanje postaje sve zahtjevniji proces, a atmosfera i raspoloženje u EU ne idu u prilog proširenja: „Nije vrijeme za smjele poteze. Poslije pristupa Hrvatske generalni je trend i žao mi je zbog toga, tzv „konsolidacija „ unutar same Unije. To znači da do novog proširenja vjerojatno neće doći u ovom desetljeću“, smatra izvjestitelj Europskog parlamenta za proširenje, Maria Eleni Koppa. Kao predstavnica grčkih parlamentarca, Kopa kaže da se već odustalo od ideje nekadašnjeg grčkog premijera Jorgosa Papandreua, da se tijekom slijedećeg grčkog predsjedavanja EU, u prvoj polovici 2014.godine, održi Solunski summit II, na kojem bi se fokus EU-a ponovo vratio na Zapadni Balkan: „Sada, realno, možemo se nadati da ćemo u tom razdoblju moći početi pregovore sa Srbijom, organizirati Međuvladinu konferenciju i otvoriti poglavlja 23 i 24. Očekujemo da bi Albanija već u prosincu mogla dobiti status kandidata. Za ostale nisu predviđena bitnija događanja.“

Sve je u ekonomiji?

U EU svi će se složiti da je u posljednjih 10 godina došlo do napretka u samoj regiji. Kao dva najveća izazova na Zapadnom Balkanu u Bruxellesu danas vide pitanje imena Makedonije i nefunkcionalnost BiH, za čiju će političku situaciju u EU reći da se nije popravila „još od Solunskog summita 2003.godine“. Istodobno će se ukazati na potrebu uspostavljanja zdrave demokracije u regiji na nedostatke na području vladavine prava, na korupciju i kriminal, slobodu izražavanja, i dalje postojeće etničke i bilateralne probleme.

A povrh svega dolazi važno poglavlje ekonomije: „Došlo je vrijeme da sa rada na miru i stabilnosti prelazimo na polje ekonomije“, smatra glavni tajnik Savjeta za regionalnu suradnju Srbije, Goran Svilanović i dodaje: „Sve je u ekonomiji - ako nas vide kao jednake unutra smo. Ako ne, nismo.“ A o tome koliko zemlje Zapadnog Balkana se tu mogu mjeriti sa članicama EU-a govori podatak da prosjek BDP ( bruto društvenog proizvoda)u regiji predstavlja tek 38 posto prosjeka zemalja članica.

Ako su mogli oni, možemo i mi

I dok se zemlje regije žale da „izbirljivost i zahtjevnost“ EU-a, istraživanja govore kako građani Zapadnog Balkana i dalje žele postati dio EU-a na prvom mjestu zbog nade u ekonomski napredak a zatim dolazi želja za uređenom državom.

S druge strane, EU očekuje „učenike s najboljim ocjenama i vladanjem“, ali ne negira kako je  upravo politika proširenja bila jedna od njenih najuspešnijih politika. Ulazak Hrvatske u EU pozdravili su tako i jedni i drugi: „Mi to vidimo kao ogromno ohrabrenje, kao činjenicu da je članstvo moguće“, poručuje Svilanović:“ Ako mogu oni, zašto ne bi mogli i mi. Možda će nam biti potrebne godine, ali to nam je usprkos svemu dostupno“.

I dok se neslužbeno  spominju „tri nove članice u slijedećih 10 godina“ ili „cijelu regiju do 2025.-2030.“, sporo ili ipak samo „po pravilima“, proces proširenja nastavlja svoj život.