"Zapadno-istočni divan orkestar" u mirovnoj misiji

Na pozornici Kelnske filharmonije čuje se mješevina nekoliko jezika. Grupa mladih glazbenika iz Izraela, Palestine, Egipta i mnogih drugih zemalja Bliskog istoka raspravljaju o posljednjim detaljima uoči probe. No u trenutku kada Daniel Barenboim stupi za dirigentski pult nastane tišina: odjednom vlada samo jedan jezik, jezik glazbe. Ovaj put jezik glazbe dolazi od Ludwiga van Beethovena. Barenboimov "West - Eastern Divan Orchestra" izvodi svih devet sinfonija kompozitora iz obližnjeg Bonna. Svi koncerti su već odavno rasprodani.

Inspirirani Goetheom

Povijest ovog neobičnog orkestra počinje 1999. Tada su argentinsko-izraelski dirigent Barenboim i, u međuvremenu preminuli, palestinski komparatist Edward Said mlade glazbenike iz Izraela i Palestine pozvali u njemački Weimar na zajedničku glazbenu radionicu. Boravkom u Goetheovom gradu i inspirirani naslovom njegove zbirke pjesama "Zapadno-istočni divan" rodila se ideja o istoimenom orkestru koji bi gradio mostove između naroda koji se malo ili slabo poznaju ili jednostavno za upoznavanje nisu imali prilike.

Barenboim doduše uvijek naglašava da njegov orkestar ne treba gledati kao na politički projekt no unatoč tomu  "Divan orkestar" pokazuje tijesne veze između politike i kulture. "Iza orkestra se krije ideja stvaranja foruma u kojem bi se mladi iz arapskog i izraelskog kulturnog kruga susretali i razmjenjivali kroz glazbu", objašnjava Barenboim. Na početku je orkestar za Barenboima predstavljao nište više nego samo jedan pokušaj, no danas dvanaest godina nakon osnutka se izrodio u vrlo uspješan projekt.

Po prvi put zajedno

Mnogi mladi Izraelci se tek u orkestru po prvi put susreću s Arapima. I obratno. "Tako recimo jedan mladi Sirijac po prvi put sjedne u orkestar i pored sebe vidi jednog 'neprijatelja'. Na početku u njemu vjerojetno vidi čudovište no nakon zajedničkog muziciranja na 'neprijatelja' gleda drugačije. Nakon šest, sedam proba se kroz zajednički cilj i iskustvo stvara nešto poput respekta", kaže Barenboim.

Jasno da se po mnogim političkim pitanjima članovi skupine razilaze no ovdje se preko glazbe stvaraju prijateljstva koja u običnom životu nikada ne bi imala izgleda. I to pod cijenu odbacivanja u vlastitoj sredini gdje im mnogi predbacuju druženje s "neprijateljima". Barenboim se nada da će nakon demokratskih promjena u arapskim zemljama napokon moći sa svojim orkestrom nastupiti u Egiptu ili Siriji što je dosad bilo nemoguće. No događaji u Siriji mnogima u orkestru, i to ne samo onima koji potječu iz ove zemlje, ne bude optimizam. Barenboim ne vjeruje da glazba može riještiti političke probleme ali već i sama činjenica da mladi Arapi i Izraelci u orkestru pronalaze zajednički jezik budi nadu. "Svi političar bi trebao krenuti u muzičku školu jer se tamo uči ono najvažnije:slušati", zaključuje Barenboim. Za svoj angažman priznati dirigent je već nagrađivan s nekoliko mirovnih nagrada a kandidiran je i za Nobelovu nagradu za mir.

Autorica: Marita Berg (N. Kreizer)
Odg. ur.: S. Matić