Zasto svi idu na Mallorcu - pa i najbogatiji Nijemci?

Hrvatska, baš kao i svaka turisticka destinacija na svijetu, sanja o tome privuci što više gostiju velike kupovne snage. No vec godinama doista "crem de la crem" njemackog managmenta ostaje vjeran turistickom odredištu koji je zapravo isti kao i za milijune njemackih paušalnih turista - španjolskom otoku Mallorci. Ne treba se zavaravati - ti nijemci se niti na Mallorci uopce medusobno niti ne susrecu, ali što je to na Mallorci privlaci njemacki gospodarski vrh, za vas smo izdvojili dijelove clanaka koji je objavljen u listu "Manager".

Krug ekskluzivnih gostiju vrlo je velik. Clanovi upravnih odbora ili nadzornih vijeca gotovo svih vodecih njemackih koncerna posjeduju kucu, ili bolje receno imanje na Mallorki. Nema dinastije njemackih industrijalaca koja dio svoga bogatstva nije ulozila u gradnju raskosnih vila na tom balearskom otoku.

Tako se primjerice jedan od velikana spedicijskih poduzeca Klaus-Michael Kühne nastanio u Port d´Andratxa, u blizini clana upravnog odbora osiguravajuceg poduzeca Allianz, Paula Achleitnera. Bivsi sef njemacke zrakoplovne kompanije Lufthanse, Jürgen Weber preferira sjevernoistocni dio obale. Vlasnik Metroa, Jan von Haeften posvetio se uzgajanju stoke u unutrasnjosti otoka. Clan nadzornog vijeca RWE-a Dietmar Kuhnt, tako se prica, iz Canyamela, u "kupacim gacicama" telefonira sa saveznim kancelarom Gerhardom Schröderom. "Vikendica" sefa upravnog odbora energetskog koncerna E.ona velika je "skromnih" 180 cetvornih metara.

Prosjecni se covjek medjutim pita: zasto upravo Mallorka? Nije li Toscana kultiviranija? A francuski Cot d´Azur blizi. Nije li njemacki otok Sylt znatno ekskluzivniji? Sve su to vjerojatno ispravni argumenti koji govore u prilog spomenutih turistickih destinacija. No cini se da su slijedece cinjenice odlucnije - cak i oni poduzetnici koji sebe ubrajaju u krug najistaknutijih predstavnika njemacke industrijske povijesti te jednostavno nijecu da bi oni ikada slijedili bilo koji modni trend, ne mogu odoljeti nagonu koji ih tjera na Mallorcu. Zasto se dakle ne moze mimoici taj otok?

Zato sto u korist Mallorke, osim njezinih prirodnih ljepota i mediteranske klime, govore i cisto prakticni aspekti: kriminala gotovo i nema, prometnice su dobre, zrakoplovne su veze s Njemackom izvrsne, na otoku ima prvoklasnih restorana i igralista golfa, a velik je i broj njemackih lijecnika koji tamo prakticiraju. Ukratko, infraktustruktura je perfektna, a ljudima koji su navikli na ucinkovitost to je izricito vazno.

Oni se takodjer ne trebaju bojati ni vecih poteskoca pri sporazumijevanju s domacim stanovnistvom. "Mnogi manedzeri zbog toga radije zive na Mallorki nego primjerice na jugu Francuske," kaze Christian Völkers, jedan od "krupnijih" trgovaca nekretninama na Mallorki. Znaci li to da njemacki vodeci poslovni ljudi govore bolje spanjolski nego francuski? "Sigurno ne. Ali, Majorkanci govore bolje njemacki nego Francuzi," smjeskajuci objasnjava Völkers.

Jedna od najomiljenijih preokupacija njemackih vlasnika kuca na Mallorki su poteskoce s birokracijom i domacim obrtnicima. Nedokuciva egzegeza kompleksnih gradjevinskih propisa isto je tako omiljeni predmet strastvenih rasprava na domjencima kao i nepostojeci radni moral autohtonih zanatlija. Klaus-Michael Kühne prica kako vec mjesecima pokusava pokraj svoje vile izgradititi tennisko igraliste. "Covjek dozivljava slomove zivaca," rezignirano konstatira Kühne. Svakom su vlasniku kuce na Mallorki vrlo dobro poznate takve poteskoce. Covjek se medjutim ne moze oteti dojmu da upravo takve tegobe s arhitektima i zanatlijama "dosljacima" pruzaju "dasak avanture" koji se na tom turistickom otoku inace ne dobiva.

Medju menedzerima koji na Mallorki provode svoj odmor u medjuvremenu je sve vise onih koji i svoje poslove vode s tog otoka. Vile mutiraju u poslovne urede, poduzecem se upravlja s hacijende. Otkako je New Economy zavladao svjetskim gospodarstvom na Mallorki se pojavio i novi tip kupaca nekretnina - mladi manedzeri koji su se obogatili zahvaljujuci naglom porastu vrijednosti dionica. Tipovi dakle koji su jos prije nekoliko godina u najboljem slucaju mogli platiti jeftini hotel.

Jos je jedna pojava karakteristicna za taj otok: na Mallorki nema medjusobnih dodira izmedju razlicitih drustvenih slojeva, neka vrsta "nevidljive" granice dijeli vodece gospodarstvenike, politicare i umjetnike od prosjecnog njemackog turista. Industrijalci se najradije sastaju privatno u svojim vilama, Na domjencima se vidjaju uvijek ista lica, osobe s kojima se i inace u Frankfurtu ili Düsseldorfu odrzavaju poslovne i privatne veze. U barovima u Port d Andratxu estradne i televizijske zvjezdice organiziraju svoje tulume na kojima se sigurno nece vidjeti niti jednog menedzera. Tko u unutrasnjosti otoka posjeduje hacijendu, taj ionako podozrivo gleda na "novopecene bogatase" kojima je jedan od najvazijih status-simbola vila s pogledom na more u Port d Andratxu.

Unatoc svim tim razlikama jedno im je ipak zajednicko: Mallorka svima pruza vrlo veliki komfor. Otok je doduse mediteranski, ali ipak ne u tolikoj mjeri da bi miris bijelog luka mogao zasmetati osjetljivim njemackim nosovima. Mallorka je prilicno autenticna, ali ne toliko da bi se njemacki manedzeri morali odreci civilizacijskih dostignuca na koja su navikli. A najbolji je argument: VIP-ovci i oni koji se takvima smatraju vec su tamo.