Heesters ist gestorben

Johannes Marius Nicolaas Heesters je u početku htio postati svećenik, ali ga je istovremeno fascinirala pozornica. Prilično puno vremena je prošlo dok konačno nije dospio na nju i počeo karijeru pjevača i glumca - punih 30 godina. Ali godine u životu Johannesa Heestersa nisu nikada igrale važnu ulogu. I svoje posljednje rođendane je slavio ponosno i veselo, s velikim partyjima na kojima je i sam pjevao. Htio je napuniti 110 godina - uspio je dogurati "samo" do 108. Svoj posljednji rođendan proslavio je 5. prosinca u krugu obitelji. Iako je u međuvremenu oslijepio, Heesters je još nastupao na brojnim manifestacijama, gostovao na televiziji i snimao filmove. Pozornica je uvijek bila i do zadnjeg dana ostala njegova velika strast.

Vječni dandy

Johannes Heesters je u Nizozemskoj 16 godina pohađao školu glume. Svoju glumačku i pjevačku izobrazbu je financirao radeći u jednoj tvornici slatkiša i u banci. Prvi put je nastupio 1934. godine u Narodnoj operi (Volksoper) u Beču, no njegova karijera je krenula zapravo tek u Berlinu gdje se proslavio ulogama u brojnim filmovima. Berlinčani su svom ljubimcu dali nadimak "Jopie".

Johannes Heesters je sebe uvijek predstavljao kao apolitičnog čovjeka, kao umjetnika koji ne želi biti ništa drugo. Time se branio od napada svojih nizozemskih sunarodnjaka koji su mu dugo zamjerali vrtoglavi uspon u Hitlerovoj Njemačkoj.

Nizozemac sa šarmantnim akcentom je u brojnim kazališnim komadima i filmovima vrtio dame oko malog prsta. Bio je glumac koji je srušio mnoge rekorde: u ulozi grofa Danika u "Veseloj udovici" nastupio je 1.600 puta! Njegov zaštitni znak bili su frak, cilindar i bijeli šal - pravi dandy.

Vjerni muž

U privatnom životu bio je sušta suprotnost. Njegova prva supruga Louisa umrla je nakon 53 godine zajedničkog bračnog života. Nakon njezine smrti, 1992. godine je oženio 45 godina mlađu Simone Rethel - tada je već imao 89 godina. 1997. godine je ušao u Guinessovu knjigu rekorda  - kao jedini glumac na svijetu koji je s 93 godine preko 250 puta nastupio u glavnoj ulozi jednog trosatnog kazališnog komada sa simptomatičnim naslovom: "Blažena dob". Iste godine je dobio televizijsku nagradu Bambi za životno djelo. U svom zahvalnom govoru je naglasio kako namjerava igrati u kazalištu do svoje 100. godine - taj je cilj i ostvario, unatoč sljepilu.

"Izživio sam svoj život", govorio je neumorni glumac i zabavljač već u svojim ranijim intervjuima. 90 godina je nastupao na pozornici, snimao ploče, filmove i pisao knjige. U svojoj vitrini je imao deset Bambija, Zlatnu kameru i brojne druge njemačke medijske nagrade. Njegov idući projekt trebao je biti ekranizacija Čehovljeve priče "Vankina Badnja večer". Njegovom ostvarenju se ispriječila smrt - na Badnji dan.

Autori: S. Wünsch/B. Hempel/D. Dragojević

Odg. urednik: Anto Janković