Završio Europski glazbeni festival

Novina je ovaj put bila i zajednièko muziciranje jednog španjolskog i jednog latvijskog ansambla.

Do nastupa novostvorenog španjolsko-latvijskog orkestra ostalo je još nekoliko sati. Arturo Tamayo je nezadovoljan. Još uvijek orkestar ne svira onako kako si je on zamislio. Glazbenici žurno upisuju bilješke uz svoje note, puno toga ne štima.

Mladi glazbenici iz Latvije i Španjolske pred sobom imaju tešku zadaæu, nesvakidašnji eksperiment. Zajednièki æe održati koncert. Na programu je 5. simfonija Gustava Mahlera. Više od sat vremena neobiène glazbene punine, snažnih sherza, naglih prijelaza iz mola u dur. To nije laka zadaæa.

Irina: ”To je doista vrlo teško, jer mi smo tako razlièiti. Naši mentaliteti i naš naèin sviranja su potpuno razlièiti. I onda svirati nešto tako teško kao što je Mahler. Za samo pet dana. Mislila sam da su Španjolci tako vatreni. Ali, uopæe nisu. Oni sviraju jednostavno i zapravo ništa ne pokazuju. A Latvijci proživljavaju glazbu i ljubav. Mi smo doista potpuno drukèiji.”

Za španjolskog dirigenta Artura Tamaya je izazov upravo ta mješavina dvaju orkestara s potpuno razlièitim temperamentima. Glazbeni susret stare i nove Europe.

”Mislim da je 5. simfonija zbog svoje sasvim posebne atmosfere vrlo prikladna da spoji ljude iz razlièitih zemalja. Ona govori o zajednièkim situacijama, problemima, o životu i smrti ili ljubavi, unutarnjim sukobima. To su problemi koje svi mi imamo. Svi ljudi imaju jedan dio koji je vrlo dubok i dio koji je vrlo površan. Ova glazba vrlo brzo dotièe taj duboki dio.”

Za svojim ravnateljskim pultom Španjolac Tamayo djeluje kao èarobnjak. Njegov ravateljski štap pravi male krugove, upravlja se prema latvijskim èelistima, okružuje španjolske puhaèe.

Glazbenici koji su odreda stari oko 20 godina imali su pet dana da uvježbaju Mahlera i da se meðusobno upoznaju. Miješaju se latvijski, španjolski i engleski jezik, a ako netko ne razumije drži se svoga instrumenta.

Zajednièka svirka uspijeva. Koncertna dvorana na berlinskom Gendarmenmarktu bila je rasprodana do posljednjeg mjesta, publika puna išèekivanja. Tek nakon stanke na programu je Mahler.

Mladi glazbenici su uspjeli. A publika je zadovoljna.

N.N.: ”Bilo mi je uzbudljivo jer tako puno mladih ljudi je sjedilo na pozornici i s toliko žara nam priredilo doista lijepu veèer.”

”Bilo je doista dirljivo. Osobito kraj. To je doista bila Europa kakva bi trebala biti. To je bila ujedinjena Europa.”

Nije ganuta samo publika nego i glazbenici. Jer, odjednom ustaju latvijski glazbenici i svojim iznenaðenim španjolskim kolegama pjevaju staru latvijsku narodnu pjesmu – u znak zahvalnosti za zajednièki koncert. (Stephanie Duckstein)