Zbog jeftine nafte veći problemi siromašnih

Rosa Cirilo je očajna. Njezina trgovina lijekova i medicinske opreme za bolnice praktično je propala. Ona više ne može u Angolu uvoziti tablete protiv bolova i druge nužno potrebne lijekove. Doznake novca farmaceutskim poduzećima u inozemstvu stižu s velikim zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. Ili uopće ne dođu do primatelja. Banke u Angoli ograničavaju doznake u dolarima i eurima u inozemstvo, kaže Rosa Cirilo. Razlog je nestašica deviza nastala zbog naftne krize.

"Ako stvari budu išle ovako morat ću uskoro zatvoriti trgovinu", kaže Rosa Cirilo u razgovoru za DW. "Nama Angolancima su nužno potrebni lijekovi iz inozemstva. Angola sama ne proizvodi vlastite lijekove. Sve dolazi iz inozemstva, prije svega iz Njemačke, Portugala, Poljske, SAD-a ili Brazila. A ako izvoznici ne dobiju novac, onda mi u Angoli ostanemo bez tih proizvoda. Stvari su tako jednostavne."

Utjecaj na zdravstvenu skrb

Posljedice takvog stanja osjeća i doktor Luis Filipe. Ovaj Angolanac ima u Luandi uspješnu kliniku i usredotočio se na kineske metode liječenja. Svakodnevno Filipe i njegovi suradnici imaju oko 90 pacijenata. Pa ipak, on sad razmišlja o zatvaranju klinike. "Imao sam velike zalihe igala za akupunkturu i pribora za kirurške zahvate koji smiju biti upotrijebljeni samo jednom. Taj materijal sam potrošio. Na tržištu ne mogu dobiti novi pribor i svojim pacijentima ne mogu pružiti odgovarajuću uslugu."

Ovaj angolanski liječnik stanje zdravstvene skrbi u svojoj zemlji uspoređuje s "rakom u završnom stadiju". Situacija pogađa prije svega siromašne, jer "bogati jednostavno sjednu u zrakoplov i odu na tretman u inozemstvu, u Namibiji, Južnoafričkoj Republici ili Portugalu".

Za zdravstvenu skrb u Angoli se troši manje od tri posto BDP-a. U zadnje vrijeme se stanje u zdravstvu bilo nešto popravilo. Sad naftna kriza ugrožava taj mali napredak. "Angola još uvijek ima jednu od najvećih smrtnosti djece u svijetu, više od 80 djece na njih 1.000 u Angoli ne doživi petu godinu. Štednja u zdravstvenom sektoru je fatalna", kaže Rafael Marques, aktivist za ljudska prava i ponuđač bloga Makaangola.

Osvećuje se ovisnost o nafti

Rafael Marques kritizira što se angolansko gospodarstvo proteklih godina uzdalo isključivo u naftu. Za druge gospodarske grane, primjerice za poljoprivredu ili ribarstvo, nije pokazivano zanimanje. "Nafta je tekla i s njom prihodi onih koji su bili na izvoru. A to su bili predsjednik, neki generali i stranački čelnici. Osim toga u godinama jakog rasta nisu stvorene zalihe uz pomoć kojih bi se mogle prebroditi takve krize."

Posao s naftom je dobro funkcionirao zadnjih desetak godina, osobito nakon što je 2002. okončan građanski rat između Pokreta za oslobođenje Angole MPLA-a i pobunjenika pokreta UNITA. Količina vađenja nafte je povećana sa 600.000 barela u 2002. na preko 1,8 milijuna barela, što je gotovo isto koliko vadi i najveći afrički proizvođač sirove nafte Nigerija.

Pad cijene sirove nafte, rast cijene benzina

Kako angolanska politika reagira na pad cijene sirove nafte? Jedna od prvih mjera koje je donijela vlada predsjednika Joséa Eduarda dos Santosa bilo je povećanje cijene benzina za 20 posto. Na prvi pogled besmisleni potez ima sljedeću pozadinu: više od 80 posto benzina, dakle prerađenih naftnih proizvoda, u Angolu se uvozi iz Južnoafričke Republike, Portugala ili Gabuna. Jer, Angola ima samo jednu jedinu rafineriju. A cijene benzina su godinama umjetno subvencionirane. Subvencioniranje benzina je državu Angolu stajalo godišnje 3,5 milijarde američkih dolara. Sad su te subvencije ukinute.

Aktivist za ljudska prava Marques kaže da i te mjere uglavnom pogađaju siromašne. "Elitama se dijele kuponi za jeftiniji benzin. A siromašni moraju plaćati znatno skuplje skupne taksije. S rastom cijena transporta rastu i cijene osnovnih prehrambenih proizvoda i svakodnevnih potrepština, od kruha do toaletnog papira."

Opasnost od socijalnih nemira?

Pritom je Luanda već godinama najskuplji grad na svijetu. "Angola gotovo ništa ne proizvodi sama. Gotovo sva konzumna dobra se uvoze po visokim cijenama", kaže Filipe. "Nestašicom deviza i restrikcijama kod bankovnih doznaka sad se stanje još više zaoštrava: cijene rastu."

Aktivist za ljudska prava Marques je pesimističan: "Ako su točne međunarodne prognoze o cijenama sirove nafte i ako se u iduće dvije godine nastavi pad cijene sirove nafte, onda Angoli predstoje veliki socijalni nemiri."