1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Zlatni lav neočekivano kineskom filmu "Still Life"

J. Schnelle, Redakcijsko izviješće11. rujna 2006

Protekle je subote svečanom dodjelom nagrada završen 63. Međunarodni filmski festival u Veneciji, jedna od tri najznačajnije filmske manifestacije u Europi. Za manje i više sjajne Lavove natjecao se 21 film.

https://p.dw.com/p/9Zgj
Foto: AP

Svečana dodjela, međutim, ove godine i nije bila baš svečana. S nje su izostali neki glavni laureati i umjesto da se pojave u kakvoj skupoj dizajnerskoj kreaciji, poslali su, vjerovali ili ne, sms. No, počnimo s onima koji su u subotu navečer bili nazočni na Lidu i kojima dotični izostanci nisu pokvarili raspoloženje.

Priča o običnim, malim ljudima u Kini

Zlatnog lava, na veliko iznenađenje venecijanskog filmskog svijeta, dobio je 35-godišnji kineski redatelj Jia Zhang-Ke za svoj film «Still Life». Jia Zgang-Ke sigurno ne može doći k sebi od sreće koja ga je snašla, jer da mu je netko prije početka festivala rekao da će ovako trijumfalno završiti njegov nastup na Mostri, sigurno mu ne bi povjerovao. Za njega je već bio veliki uspjeh to što je jedan drugi njegov film bio uvršten u popratni program Horizonti, a kada je, nakon što je počeo festival, u službeni program uvršten i «Still Life», kao film iznenađenja, činilo mu se sigurno da mu se više ništa bolje ne treba dogoditi. Ali, dogodilo se – ono najbolje. Njegova priča o gradnji divovske brane na rijeci Jangtse, zbog koje mnogo sela mora biti namjerno potopljeno, dobila je glavnu nagradu na Lidu.
«Ja govorim o problemima malih, jednostavnih ljudi u Kini», kaže nagrađeni redatelj i najavljuje da će i dalje raditi filmove koji se bave tom problematikom. To zvuči angažirano i krajnje politički korektno, a i način na koji je to učinio u filmu «Still Life» kritičari smatraju korektnim – ali nikako remek-djelom. Shodno tome je i pljesak kojim je popraćena objava odluke o dobitniku ovogodišnjeg Zlatnog lava bio prilično slabašan. Priča se da je u žiriju na čelu s francuskom filmskom divom Catherine Deneuve došlo do žestokog sukoba, da je odluka bila krajnje tijesna. Talijanski su novinari, pak, dodatno razočarani, jer su Zlatnoga lava htjeli vidjeti u rukama svog favorita Emanuelea Crialesea koji je u natjecateljskom programu bio zastupljen s filmom «Nuovomondo».

Laureati se nisu pojavili

Za daljnja razočarenja pobrinuli su se američki glumac Ben Affleck, koji je dobio nagradu za najbolju mušku ulogu u filmsu Hollywoodlande», a koji se na dodjeli u Veneciji nije ni pojavio, već je poslao kratku sms-poruku. I dobitnik Srebrnog lava za film «Privatni strahovi na javnim mjestima», stari francuski filmski majstor Alain Resnais već odavno je bio otputovao iz Venecije. Gromoglasnim pljeskom i nepodijeljenim simpatijama pozdravljena je zapravo samo odluka žirija da nagradu za najbolju žensku ulogu dodijeli britanskoj glumici Helen Mirren za ulogu u filmu «The Queen» Stephena Frearsa.
«Otac i majka ovoga filma su autor Peter Morgan – on je otac – i Stephen Frears – naš divni redatelj – je majka, a ja sam samo komadić DNA-lanca u filmu», rekla je skromno Hellen Mirren prilikom primanja nagrade.

Glavni gubitnik - "The Queen"

No, Frearsov film «Kraljica» o krizi britanske kraljevske obitelji nakon smrti princeze Diane vjerojatno je najveći gubitnik venecijanskog festivala, jer je slovio za najvećeg favorita. Kritičari su, međutim, složni da će on sigurno biti vrlo gledani hit jer je pametan, duhovit i zabavan.
Venecijanski je filmski festival još jednom pokazao koliko su besmislene sve one novinarske i kritičarske prognoze laureata – žiriji su neovisna, samosvojna i nepredvidljiva tijela koja se sastoje od puno glava s različitim ukusima. Zaključimo na kraju priču o festivalu na Lidu i filmskoj branši pametnim riječima glumačke zvijezde Scarlett Johannson, koja je u Veneciju došla zbog svog novog filma «Crna dalija» Briana de Palme. On je otvorio festival: «Ne vjerujem da se itko u ovoj branši može osjećati sigurno. Imaš na trenutak uspjeha i moraš računati s time da će on brzo proći. To je, na žalost, tužna stvarnost filmskog biznisa.»