Zlatni lav za "Veru Drake", Talijani praznih ruku
13. rujna 2004
Onu najveću, Zlatnog lava za najbolji film, dobio je britanski redatelj Mike Leigh za svoju priču iz pedesetih godina prošlog stoljeća o čistačici koja u Londonu tajno pomaže mladim ženama da naprave pobačaj. Naslovnu ulogu u nagrađenom filmu ”Vera Drake” igra britanska glumica Imelda Staunton i za nju ju je žiri nagradio nagradom u kategoriji najbolje glumice. Leigh, koji je jednako star koliko i festival na Lidu komentirao je nagradu u Veneciji u ne baš fair play duhu:
”Želio bih se najiskrenije zahvaliti Cannskom filmskom festivalu za odbijanje mog filma, jer nam je to omogućilo da večeras budemo ovdje”, poručio je on na svečanom dodjeljenju nagrada u Veneciji konkurentskom festivalu.
Mikea Leigha šira publika poznaje prvenstveno po filmovima ”Tajne i laži” iz 1995, nagrađenom Zlatnom palmom u Cannesu i ”Naked”, mračnoj priči iz ’93.
Uz Kena Loacha i Stephena Frearsa jedan je od najznačajnih predstavnika Novog britanskog kina, a svojedobno je svoje ambicije u filmskoj branši opisao riječima: ”Stavio sam si u zadaću raditi neobične filmove o običnim ljudima”, te sebe kao ”tatalno intuitivnog, emocionalnog, subjektivnog, empričkog i intstinktivnog, a ne intelektualnog redatelja".
”Coppu Volpi” za najbolju mušku ulogu dobio je 35-godišnji španjolski glumac Javier Bardem koji glumi kvadriplegičara u španjolskom filmu ”Mar adentro”, filmu kojeg su mnogi smatrali glavnim favoritom za ”Zlatnog lava”, a koji je nagrađen i Velikom nagradom žirija. No, odlično prihvaćen i kod publike i kod kritike u Veneciji, španjolski je film na sebe navukao bijes protivnika eutanazije.
Praznih ruku su ostali neki od velikih favorita. Njemački redatelj Wim Weders, na primjer, čiji je film ”Land of Plenty”, ”Zemlja izobilja”, imao savršen tajming. Wenders je, naime, u njemu pod povećalo uzeo atmosferu u Americi nakon 11. rujna 2001, godine. A podsjetimo da su se nagrade na Lidu dijelile točno 3 godine kasnije, 11. rujna 2004.
"Klima paranoje koja u Americi vlada od atentata 11. rujna stalno se podgrijava, hrani i cinično zloupotrebljava od strane vlade kad god stignu neke loše vijesti. Uvijek se proglašava nova uzbuna, još veći stupanj opasnosti, najavljuju se novi atentati iako se na kraju, naravno, ništa ne dogodi. Naš film se odigrava u toj klimi straha, nesigurnosti i izgubljenosti”, kaže jedini njemački redatelj koji je u povijesti Mostre nagrađen Zlatnim lavom.
Kritičari su izrazito zanimljivim ocijenili činjenicu da je Wendersov film zaljubljeni pogled u zemlju koja trenutno baš ne uživa najbolji glas u svijetu. Bez nagrada je ostao i američki film ”Birth” Johnatana Glazera s, kritičari kažu, ponovno sjajnom Nicole Kidman u glavnoj ulozi i legendom Laureen Becall, baš kao i domaći, talijanski filmovi.
I iako su se i ove, kao i prethodnih godina i kao uostalom na svim velikim europskim festivalima mogle čuti pritužbe o prevelikoj prisutnosti američkog filma, u javnosti je na kraju ipak prevladalo mišljenje da je novi šef festivala, Švicarac Marco Müller, imao kvalitetnu natjecateljsku konkurenciju, a holivudske blockbustere nužne za medijsku pompu stavio tamo gdje im je na ovakvim festivalima i mjesto - izvan konkurencije.