Zvijezda? To sam ja!

Zajednička želja svih deset izložba je objasniti što čini umjetnika, što ga razlikuje od drugih, što ga čini popularnim i zašto ljudi uvijek iznova obožavaju umjetnike. No, radi se i o pokušaju približavanja mitu koji svjedoči o drami neprestanog sukoba između zbilje i bjesnila, neba i pakla, te sudbine i samostalnog određivanja životnog smjera.

Ova nimalo skromna ideja za izložbu izrodila se u glavi Peter-Klausa Schustera, direktora Državnih muzeja u Berlinu, kojemu je ovo ujedno i posljednji projekt na toj funkciji. „Ova tema je od velikog značaja: umjetnik kao osoba koju slijedimo, pomoću koje spašavamo život i pomoću koje opet postajemo – čovjek,“ kaže on.

Karl Friedrich Schinkel i Clemens Brentano, Hans von Marees, Alberto Giacometti, Paul Klee – samo su neka od imena koji su od strane publike slavljeni kao umjetnici, a u Berlinu ih slave izložbama. Prva u nizu od deset izložaba posvećena je počecima kulta umjetnika, umjetniku drevnog Egipta Thutmosisu, čija statua Nofretete danas stoji u Berlinu. Posljednje izložbe posvećene su Andyu Warhholu i Josephu Beyusu, velikanima umjetnosti 20. stoljeća.

Od sluge do zvijezde

Po Eugenu Blumeu, direktoru muzeja za suvremenu umjetnost „Hamburger Bahnhof“ u Berlinu, u antičkim kulturama je umjetnik bio sluga vjerskih ideologija da bi se početkom 19. stoljeća osamostalio. No, i pored toga što više nije izvršavao „društvene zadatke“, umjetnik je u društvu zadržao status kulta. Eugen Blume je kustos izložbe Josepha Beuysa, najveće izložbe umjetničkih djela tog umjetnika ikad postavljene u Njemačkoj. U 50 filmova Beuys, sa svojim tipičnim šeširom i prslukom, predstavlja poseban umjetnički svijet. Na izložbenom prostoru velikom 5.000 kvadratnih metara pored filmova se mogu vidjeti i svi za ovog umjetnika bitni materijali koje je koristio tijekom svog radnog vijeka: mast, pust, filc i med. Tvari koje prije Beuysa nitko nije koristio u umjetnosti.

"Svaki čovjek je umjetnik" - revolucionar Beuys

O karakteru izložbe Eugen Blume kaže: „Radi se o tome da su postojali takvi radikalni likovi kao Beuys. Danas je već 22 godine mrtav, a ovo je pravo pustolovno igralište na kojem možete upoznati revolucionara Beuysa.“ Iako izložba nosi ironični naziv „Revolucija – to smo svi mi“, Beuys nije imao predodžbu revolucije kao nasilnog prevrata sustava. On je želio utopijski i evolucionarni novi poredak bez nasilja, kako bi se čovjek oslobodio prijetećih sjena prošlosti, poredak u kojem bi čovjek sam uzeo svoju sudbinu i budućnost u ruke. Eugen Blume dodaje: „Njegova je ideja bila da je svaki čovjek umjetnik. Ono što čini svakog umjetnika, ta posebna energija, to je želio prenijeti na svakog čovjeka. Svejedno bio on liječnik ili učitelj. Beuys je želio da se ono što svaki čovjek čini shvati kao plastični, to jest umjetnički proces. Radi se u stvari o socijalističkoj zamisli – o bratstvu cijelog društva.“

Deset izložba bez ijedne žene

Deset berlinskih izložba o kultu umjetnika je blještavi show u kojem su predstavljeni jedino muški umjetnici. Iako bi imena nekoliko žena itekako spadale u ove izložbe, u Berlinu se ne spominje nijedna. Prve izložbe započinju ovih dana a tko pak želi vidjeti svih deset istovremeno treba navratiti u Berlin tijekom studenog i prosinca.