1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šire se protesti protiv banaka

5. oktobar 2011.

Protesti koji su počeli u Njujorku šire se i na druge gradove u SAD i kao da dobijaju na poletu, pišu nemački mediji. Demonstranti su počeli da izdaju i sopstvene novine u kojima pišu „Revolucija počinje kod kuće“.

https://p.dw.com/p/12lpu
Protesti ne prestaju
Protesti ne prestajuFoto: Annika Krempel

Frankfurtski nadregionalni dnevnik Frankfurter algemajne cajtung danas piše o protestima „protiv banaka“ u Njujorku, protestima koji „traju nedeljama“ i „kao da dobijaju na poletu“: „Protesti su počeli sredinom septembra demonstracijama više stotina ljudi. Američki mediji te demonstrante najpre nisu baš ozbiljno shvatali. Njujork tajms ih je opisao kao podeljen i tanak pokret s pravom frustriranih mladih ljudi, pogrešno uperen protiv Vol strita. Doduše, nakon što je u subotu pritvoreno oko 700 demonstranata zato što su marširali preko Bruklinskog mosta i satima blokirali saobraćaj, ti protesti su odjednom postali nacionalna tema. Oni se sada šire i na druge gradove. Sindikati su izrazili solidarnost sa demonstrantima. Poznati kritičari kapitalizma poput filmskog režisera Majkla Mura ili glumice Suzan Sarandon obišli su demonstrante. A demonstranti koji se organizuju pomoću socijalnih mreža kao što su Fejsbuk ili Tviter, počeli su da izdaju i sopstvene novine koje imaju četiri strane i zovu se Okupirani Vol strit džernal. Autori u ovim novinama vide sebe u tradiciji najnovijih protesta u Tunisu, Egiptu, Španiji ili Grčkoj. ‚Revolucija počinje kod kuće’ jedan je od naslova u ovim novinama.“

Crni dan za italijansko pravosuđe

Amanda Noks nakon oslobađajuće presude
Amanda Noks nakon oslobađajuće presudeFoto: picture-alliance/dpa

Jedna od važnih tema komentara u nemačkoj dnevnoj štampi je i oslobađajuća presuda za Amandu Noks, mladu Amerikanku koja je provela gotovo četiri godine u italijanskom zatvoru da bi sada bila oslobođena optužbi za svirepo ubistvo jedne devojke u Peruđi. Tako list Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue) piše: „Kriva ili ne, ostaje da se nadamo da 24-godišnja studentkinja sada neće postati unosna za tržište kao velika žrtva spektakularnog slučaja ubistva. Jer, tako bi suviše lako mogla biti zaboravljena prava žrtva: Meredit Kerčer. Njena porodica će večito patiti zbog toga što je jedan saučesnik na slobodi – bila to Amanda Noks ili neko nepoznat.“

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik) nazvao je jučerašnji dan „crnim danom za italijansko pravosuđe: dramatičan preokret u slučaju Amande Noks je žestok šamar za italijansko državno tužilaštvo i policiju. Tokom revizije procesa, branioci su dokazali da su istražitelji nemarno postupali sa dokaznim materijalima, posebno sa tragovima DNK. Sudijama nije preostalo ništa drugo nego da mladu američku studentkinju i njenog bivšeg dečka puste na slobodu. Posebnu gorčinu izaziva to što očigledno više niko ne govori o ubijenoj devojci. Meredit Kerčer je imala 21 godinu kada je u studentskoj sobi brutalno silovana i ubijena - sa mnogo uboda nožem. Šta se stvarno dogodilo te užasne noći? Amanda Noks je stalno govorila da je nevina i uspešno se izborila za svoju slobodu. Verovatno će sada svoju priču prodati Holivudu i zaraditi milione. To bi bilo legitimno, ali neukusno.”

Augsburger algemajne (Augsburg) kaže da bi, “ako bismo tragali za skandalom u ovoj tužnoj priči, njega verovatno trebalo tražiti u obezbeđivanju tragova na mestu zločina. Rad policajaca na mestu zločina je bio više nego sporan. Nečuvena, tragična i žaljenja vredna svakako je situacija u kojoj se našla porodica ubijene devojke. Naravno da nema te presude koja bi mogla da umanji njihov bol zbog užasne smrti kćerke, ali porodica će sada morati i da živi sa saznanjem da će traganje za zločincima trajati dugo a možda i zauvek ostati uzaludna.”

Kao u krimi-romanu

Folksštime (Magdeburg) smatra da “bolju priču ne bi smislio nijedan autor krimi-romana: jedna britanska studentkinja nađena je mrtva u jednom italijanskom univerzitetskom gradiću, nakon što je očigledno bila i žrtva bizarnih seksualnih igara. Sumnja pada na američku koleginicu sa kojom je stanovala, Amandu Noks, kao i njenog momka, koji potom bivaju osuđeni na 26 i 25 godina zatvora. Zatim u revidiranom sudskom procesu dolazi do preokreta. Nekada jasni tragovi DNK postali su nejasni, svedoci počinju da protivreče sami sebi, nemar u obezbeđivanju mesta zločina izlazi na videlo. Doduše, gledaoci na kraju krimića žele da znaju ko je počinilac – alio za Amandu Noks ovaj krimić je realan život. Dokle god njena krivica ne bude mogla da se dokaže, ona će važiti kao nevina – sve i ako poneki gledalac ne bude mogao da podnese zlo bez lica…”

A Minhenski nadregionalni dnevnik Zidojče cajtung piše: “Oni koji sada ukazuju na italijanski pravni sistem, na srednjevekovne strukture i mafijaške veze, služe se klišeom, ali ne opisuju prave probleme suđenja Amandi Noks. Tamo greške treba tražiti pre svega među akterima istrage. Iznošenje dokaza protiv dvoje studenata je od početka bilo puno grešaka, koje treba pripisati državnom tužilaštvu i istražiteljima. Ali, u tome ne treba tražiti sistemski problem. U Italiji se uspešno vode velika suđenja vinovnicima organizovanog kriminala a pravosuđe pokreće istrage zbog nepravilnosti u politici.”

Pripremio: Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković