1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Špijunaža računara u Nemačkoj - iz inostranstva

Peter Filip28. februar 2008.

Vlasti u Nemačkoj rado bi da zavire u privatne računare građana. Ustavni sud im je tu mogućnost ograničio - obavezom traženja sudskog naloga za "onlajn-pretres". No, ovo špijuniranje će ipak biti moguće - iz inostranstva

https://p.dw.com/p/DEj3
Računari sumnjivih osoba pod lupom vlastiFoto: picture-alliance / dpa

Pošto internet ne zna za granice, nemoguće je nacionalnim zakonima sprečiti eventualno špijuniranje iz inostranstva. Marko Di Filipo iz firme "Visukom" koja se bavi zaštitom kompjuterskih sistema, povodom odluke Ustavnog suda da policija samo pod strogo određenim uslovima sme da špijunira kompjutere, kaže: „Postoji, naravno, mogućnost da se donesu nacionalni propisi. Međutim, to ne onemogućava pretragu iz inostranstva“.

Špijunaža iz inostranstva

Kao što kriminalci uz pomoć takozvanih "trojanaca" ulaze u kompjutere ili kao što su Kinezi pokušali da špijuniraju Pentagon i nemačku vladu, isto tako bi i strane obaveštajne službe mogle pokušati da uđu u kompjutere u Nemačkoj. Tokom hladnog rata postojao je sistem „Ešalon“ za praćenje telefonskog saobraćaja u istočnom bloku. Posle raspada Sovjetskog Saveza, težište je prebačeno na ekonomsku špijunažu, a od 11-og septembra 2001. u prvom planu je potraga za teroristima. Prislušne stanice, neke su bile i u Nemačkoj, izgubile su na značaju, jer je prisluškivanje preko satelita mnogo efikasnije. Pritom se ne prisluškuju samo telefoni, nego se – zahvaljujući internetu - sve češće kontrolišu računari sumnjivih osoba. Medjutim, Di Filipo nije siguran da se na taj način može doći do zaista značajnih podataka – onaj ko ima šta da sakrije zna kako to i da učini. Podaci se mogu pohraniti u računaru koji je spolja nedostupan, na fleš-stiku, a moguće je i kontrolisati da li su trojanci ubačeni u kompjuter. Špijunaža ljuti građane U principu, špijuniranjem kompjutera ne otkrivaju se veliki kriminalci i teroristi, jedino se čini nesigurnim veliki broj građana. Zapravo, niko ne može biti siguran da strane tajne službe ne pokušavaju ili neće pokušati kompjutersku špijunažu na nemačkoj teritoriji i Di Filipo kaže: „Uzmimo na primer "Blekberi" – njegovo korišćenje je veoma nepoželjno u saveznim vlastima – on omogućava šifrovanu komunikaciju, ali je ključ na anglosaksonskom području, dakle, ne ovde u zemlji. A druge zemlje raspolažu drugim sredstvima i imaju drugačije zakone tako da se ne može isključiti mogućnost špijunaže“.