1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta to „mute“ Amerikanci u vinu?

pripremila Vesna Čolić11. novembar 2008.

Dizeldorf je poznat po svom tamnom pivu „Alt“, ali, već više od jedne decenije, početkom proleća postaje centar vina i destilata. Sajam vina i žestokih pića „Pro vajn“ privlači vinare iz svih važnijih vinorodnih zemalja.

https://p.dw.com/p/FrTn
Vina iz Nemače sve su traženija u svetu
Vina iz Nemače sve su traženija u svetuFoto: AP

Iako su rođene pivopije, sa prosečnom potrošnjom od 116 litara piva godišnje, Nemci se sve radije okreću čaši dobrog vina. Godišnje, u proseku, Nemac popije 19,9 litara vina.

Nemačka je postala primer zemlje koju je zahvatio tipični trend „zamene“: u „pivskim zemljama“ se naime, sve manje pije pivo, a sve više vino. Postoji i suprotni trend, na primer u Francuskoj ili Italiji. Vino se pije sve manje, a pivo sve više. Možda i zbog toga dragocena tečnost, prvenstveno iz tih zemalja, pronalazi put do Nemačke.

Domaća proizvodnja nije dovoljna da bi napunila čašu koju Nemci popiju. Prošle godine u Nemačkoj je popijeno 16,5 miliona hektolitara vina i 2,9 miliona hektolitara penušavog vina. U Nemačkoj postoje vrhunski vinari - naročito uz reke Rajnu, Mozel, Ar, kao i u Franačkoj, ali svi oni zajedno proizvedu tek 9,2 miliona hektolitara.

Sajam vina u Dizeldorfu okuplja veliki broj izlagača iz celog sveta
Sajam vina u Dizeldorfu okuplja veliki broj izlagača iz celog svetaFoto: Das Fotoarchiv

Nemačka vina u poslednje vreme su u modi. Traže se sve više, ne samo u Velikoj Britaniji i preko Atlantika, već i u Italiji ili Španiji. Britanski enolog Stjuarg Bidžit smatra da čaša dobrog nemačkog rizlinga nije za odbacivanje.

„To je vino koje ne opterećuje i ne izaziva nervozu. Nije teško, nije ni tanko, s voćnim aromama, ali nije dosadno.“

Hrvati ostavili bled utisak

Sve veća popularnost nemačkih vina u svetu ostavlja poveliku prazninu u samoj Nemačkoj. Za zadovoljavanje domaćih potreba uvozi se 56 procenata vina. „Pro vajn“ je mesto gde se nudi vino za prodaju na nemačkom tržištu.

Na ovogodišnjem, 13. sajmu „Pro vajn“ u Diseldorfu okupilo se skoro 2.900 vinara iz 46 zemalja, što je dosadašnji rekord. Najviše izlagača bilo je iz Italije, najegzotičniji vinari su stigli iz Kine i Brazila.

Na sajmu je bilo prisutno i 26 vinara iz Hrvatske koji su sa svojom ponudom ostavili bled utisak. Naravno da nije ni bilo lako istaći se među 30-tak hiljada flaša najrazličitijih vina koja su ponuđena na degustaciju stručnoj publici. Ta velika količina flaša može i da uplaši, ali Štefan Šindler iz nemačkog Instituta za vino u Majncu, naglašava da se vina ne treba bojati, već ga jednostavno treba probati.

„Kod mnogih ljudi je problem što misle da nemaju dovoljno znanja o vinu, ali svaki čovek ima čulo ukusa i u njega se može potpuno pouzdati.“

Ali, nije izvesno možete li se baš potpuno pouzdati u svoj ukus ako je u igri, prilikom proizvodnje vina, bila i hemija. Upravo je ove godine glavna tema razgovora mnogih na „Pro vajnu“ bio sporazum između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država o trgovini vinom.

Neka od najegzotičnijih vina proizvode se u Kini ili u Brazilu
Neka od najegzotičnijih vina proizvode se u Kini ili u BraziluFoto: Vinícola Miolo, Brasilien

Udeo vina s drugih kontinenata u evropskim i nemačkim samoposlugama u stalnom je porastu. U međuvremenu iznosi čak 11 odsto. To se uopšte ne može porediti s velikim količinama vina koje putuju u suprotnom pravcu - iz Evrope u Ameriku. Zato su u sporazumu napravljeni mnogi ustupci koje su Amerikanci tražili. Jedan od njih je naročito naljutio evropske vinare - takozvani postupak fraktizacije.

Fraktizacija ili „đavolja rabota“?

Iako i među evropskim vinarima malo njih uopšte zna šta je fraktizacija, svi oni dižu glas protiv „plastičnog“ vina iz Amerike. Reč je o postupku u kojem se vino ili drugi prehrambeni proizvod, stavljaju u naročito zagrejane centrifuge. S obzirom na vrenja kod različitih temperatura, vino se deli na njegove estere – na arome koje su u vinu, odnosno na alkohol i na vodu. Posle toga se tečnosti opet mešaju.

Upravo taj postupak „mešanja“ za evropsko poimanje stvari predstavlja „đavolju kuhinju“ Amerikanaca i njihovog „veštačkog vina“, naročito zbog toga što nigde na flaši ne mora da piše da je vino bilo podvrgnuto tom postupku. Ginter Kunstler, vinar iz Hohajma na Majni naglašava:

Velika količina viona iz Evrope izvozi se preko Atlantika u SAD
Velika količina vina iz Evrope izvozi se preko Atlantika u SADFoto: Deutsches Weininstitut (DWI)

„Jeftino proizvedeno, veštački sastavljeno uvozno vino, uništava radna mesta na obroncima oko reke Mozel. Mi tako nešto hoćemo da sprečimo na duže staze i da im kažemo: radite šta hoćete, ali to napišite na flaši.“

Ipak, profesorka Unika Kristman sa Više škole za vinarstvo u Gajsenhajumu objašnjava da je mnogo od toga što se priča – čista glupost:

„Da se vino može potpuno rastvoriti na sastavne delove i da se kao lego kocke ponovo sastavi, tako nešto nije izvodljivo. Postojeća postrojenja sposobna su da razluče određene tekuće sastojke i to su aromati koji se svi zajedno odvajaju. Tu ne dolazi do podele na arome jagode, slatkiša ili slično. Zatim, tu je alkohol. Reč je o tome da se smanji sadržaj alkohola, jer potrošači više ne žele vina sa velikim procentom alkohola u sebi.“

Bez straha od novoga - uz određena pravila

Posetiteljka na sajmu u Dizeldorfu degustira vino
Posetiteljka na sajmu u Dizeldorfu degustira vinoFoto: dpa

U toj uzbudljivoj diskusiji mnogi su zaboravili na činjenicu da je još šezdesetih godina prošlog veka vinarska industrija doživela duboku promenu kroz uvođenje postupka pasterizacije. To je omogućilo da se vina nalaze u svakoj samoposluzi. U Nemačkoj se čak 47 odsto vina proda u nekom od diskontnih lanaca. Čak i ugledan vinar sa reke Mozel, Rajnhard Levenštajn smatra da se razvoj ne može zaustaviti.

„Sada raspolažemo tehnologijom sa kojom možemo manipulisati s vinom tako da ono ima bolji ukus od onog koji mu je dao dragi Bog. To što se u drugim privrednim sektorima dogodilo pre 50, 100 ili 200 godina, to se kod vina događa tek sada.“

Velika količina vina u Nemačkoj prodaje se po ceni koja je daleko niža od one koja se, bez obzira na automatizaciju u vinogradu, uopšte može dostići. U proseku, flaša vina u Nemačkoj košta 2,71 evra, a nedavno je jedna flaša rizlinga iz poznatog godišta 1927, na aukciji prodata za 10.300 evra.

Detalja sa sajma "Pro vajn" u Dizeldorfu
Detalja sa sajma "Pro vajn" u DizeldorfuFoto: picture-alliance/ dpa

Nemački vinari ne bi imali ništa protiv toga kad bi se moglo proizvesti dobro veštačko vino, ali ponavljaju uslov: Biti protiv tog postupka bilo bi isto kao biti protiv televizora. Problem je u tom što se kupac vara, ako se to ne napiše na flaši, potrošač ne zna šta kupuje.

Jedno od tih „novih“ rešenja već su deo svakodnevnice - na primer genetski manipulisani vinski kvasac, kakav koriste neki američki vinari, ali o tome se nije mnogo govorilo. Evropskim vinarima smeta još jedna od odredbi sporazuma - zaštita pojedinih imena vina i područja.

Za tri meseca ističe rok za dodatne pregovore o sporazumu o vinu, tako da još ima vremena za izmenu spornih tačaka. Famozni postupak frakcioniranja, možda neće ni biti među njima - iz jednostavnog razloga: jedno takvo industrijsko postrojenje za uklanjanje viška alkohola iz vina košta oko 2 miliona evra. To sebi teško može da priušti bilo koji vinar, čak i u Americi.