1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

3-D filmovi: Novotarija koja je već dosadila

30. jul 2010.

Posle uspeha „Avatara“, filmska industrija se ponadala da je pronašla novi zlatni rudnik zvani 3D-tehnologija. Međutim, oduševljenje trodimenzionalnim slikama na filmskom platnu kao da je jenjalo.

https://p.dw.com/p/OXtv
Avatar pobio sve rekorde
Avatar pobio sve rekordeFoto: 2009 Twentieth Century Fox

Ovu pojavu analizira dnevnik Frankfurter algemajne cajtung:

Autori treće po redu „Priče o igračkama“ (Toy Story 3), čije prikazivanje je upravo počelo u Nemačkoj, ne mogu se požaliti na nedostatak pohvalnih kritika. Ali, koliko god veliki bio uspeh ovog filma, on u sebi krije i jedan umirujući signal. Njegova trodimenzionalna verzija ima, naime, iznenađujuće malo gledalaca. To je otrežnjujuće saznanje za filmsku industriju koja se posle „Avatara“ ponadala da je nova tehnika postigla odlučujući proboj na tržište. Reč je o relativno teškom udarcu za velike filmske kuće i vlasnike bioskopa, jer ulaznice za 3D-filmove su skuplje od običnih i donose veću zaradu. No, upravo ta razlika u ceni kao da deluje odbojno na mnoge Amerikance.

Kada je „Avatar“ prošlog decembra stigao u bioskope, tokom prvog vikenda prikazivanja je 71 odsto zarade filmu donela 3D-verzija. Ovaj film je postao fenomen i u čitavom svetu zaradio više od bilo kog drugog ostvarenja. Branša je taj uspeh objašnjavala pre svega upotrebom računarske animacije i 3D-tehnike. Sve je izgledalo kao da se nova tehnika nepovratno zapatila među gledaocima: „Alisa u zemlji čuda“ je u martu 69 odsto zarade ostvarila u trodimenzionalnoj varijanti; animirani film „Kako da dresirate svog zmaja“ – 68 odsto.

"Priča o igračkama" ne ide tako dobro u 3-D verziji
"Priča o igračkama" ne ide tako dobro u 3-D verzijiFoto: AP

Međutim, posle toga, kola su krenula nizbrdo: udeo 3D-verzija najnovijeg „Šreka“ i „Priče o igračkama“ jedva da je dosegao 60 odsto. „Publika kao da se malo umorila trodimenzionalnom tehnikom“, kaže analitičar Ričard Grinfild iz producentske kuće BTIG. Za gledaoce, ta tehnika nema više draž novine, i oni više ne žele da plaćaju dodatak na 3D-atrakciju. Doplata u SAD iznosi najmanje tri dolara, a često je i mnogo veća. Oni koji ovog vikenda u njujorškom bioskopu „Vilidž ist sinema“ budu gledali treći deo „Priče o igračkama“, moći će da biraju između karata od 13 dolara za 2D-verziju i 17,50 dolara za 3D-verziju.

3D-filmovi odavno nemaju više čaroliju kakvu je doneo „Avatar“. Mnogi gledaoci se žale i na loš kvalitet trodimenzionalnih slika, primetan kod filmova koji su snimani normalno pa zatim naknadno prerađeni u računarima – još uvek je najmanji broj filmova koji se, poput „Avatara“ snimaju u 3D-tehnici. Stručnjaci sada predviđaju i da će ova tehnika imati mnogo manju ulogu i na televiziji i u industriji igara nego što se to predviđalo pre godinu dana. Preduzeća kao što su „Samsung“ i „Panasonik“ već su na tržište izbacila prve televizore opremljene 3D-tehnikom. Sada već strahuju da će njihova prodaja ozbiljno da zapne, piše u današnjem broju Frankfurter algemajne cajtung.

Priredio: Saša Bojić

Odg. urednik: Nemanja Rujević